Po prvi put u Markovu Evanđelju Isus dolazi u sinagogu u svom rodnom mjestu. Vijesti o Njegovu djelovanju u susjednim mjestima kao npr. u Kafarnaumu su sigurno doprle i do Nazareta te se očekuju pozitivne reakcije od Isusovih sugrađana.
Međutim slušateljstvo je zaprepašćeno i negativno nastrojeno te upućuje seriju pitanja o Isusovu podrijetlu. Iako ga vrlo dobro poznaju, opisuju ga kao drvodjelju i sina Marijina te brata Jakovljeva, Josipova, Judina i Šimunova čime se ignorira Isusov otac Josip. Ovaj pristup ukazuje na direktnu uvredu Isusovog karaktera, njegove časti i time se u kulturi I. stoljeća aludira na nečije vanbračno podrijetlo. Za razliku od Marka, Matej u svom evanđelju ne mijenja tradiciju te se u pitanjima slušalaca spominje Isusov otac.
Uprkos nevjeri njegovih poznanika, Isus sebe naziva prorokom ali koji je bez časti u svom zavičaju i svom domu. Iz izvještaja o velikim prorocima Izraela, vidimo da su oni često bili sami i usamljeni zbog svoje službe i vjernosti istini svog poslanja.
Što označava rečenica “…bez časti u svom kraju”? Ona predstavlja posljedicu ljudske oholosti i ponosa. Kako to da ”jedan od nas” može izgovarati takve mudrosti iz svetih pisama? Oni znaju da je Isus odrastao u skromnom domu, dakle nije bio vrijedan dobiti nekakvu visoku izobrazbu. U drugim mjestima je toplo primljen jer je tamo bio stranac i bez reputacije.Tamo ljudi nisu mogli gajiti predrasude prema njemu. Tamo nitko ne zna da li je Isus bogat ili siromašan i oni ne poznaju njegovu prošlost. No ovdje je druga situacija. Čast je „ograničeno“ dobro. Po Isusovim sunarodnicima vrijedi pravilo: ako netko“ stekne“ čast onda je, netko drugi „gubi“. Kad bi se Isus priznao ‘prorokom’ u vlastitom gradu, čast drugih osoba i drugih obitelji bi se „smanjila“.
Ova reakcija je čak iznenadila i Isusa. Odsustvo njihove vjere dovodi do toga da Isus čini vrlo malo čuda. Na drugim mjestima su užasne gužve oko njega kad propovijeda i liječi a ovdje slabo može što učiniti zbog njihove nevjere iako svugdje želi pomagati u izobilju. Marko želi podcrtati snažnu vezu između iscjeliteljskog autoriteta Isusovog i vjere onog koji prima pomoć. No treba imati u vidu da se Boga ne može limitirati ni na koji način.
Uredio: Robert Semnic, prof. dr. med.
Izvor: Emerson Powery (workingpreacher.org); quora.com
Slika: Cerezo Barredo (uz obradu autora) (textweek.com)
Dodajte komentar