Vjera Meditacije Bez časti u zavičaju (Mk 6, 1-6)
Meditacije

Bez časti u zavičaju (Mk 6, 1-6)

Po prvi put u Markovu Evanđelju Isus dolazi u sinagogu u svom rodnom mjestu. Vijesti o Njegovu djelovanju u susjednim mjestima kao npr. u Kafarnaumu su sigurno doprle i do Nazareta te se očekuju pozitivne reakcije od Isusovih sugrađana.         

Međutim slušateljstvo je zaprepašćeno i negativno nastrojeno te upućuje  seriju pitanja o  Isusovu  podrijetlu. Iako ga vrlo dobro poznaju, opisuju ga kao drvodjelju i sina Marijina te bratJakovljeva, Josipova, Judini Šimunova čime se ignorira Isusov otac Josip. Ovaj pristup ukazuje na direktnu uvredu Isusovog karaktera, njegove časti i time se u kulturi I. stoljeća aludira na nečije vanbračno podrijetlo. Za razliku od Marka,  Matej u svom evanđelju ne mijenja tradiciju te se u pitanjima slušalaca spominje Isusov otac.

Uprkos nevjeri njegovih poznanika, Isus sebe naziva prorokom ali koji je bez časti u svom zavičaju i svom domu. Iz izvještaja o velikim prorocima Izraela, vidimo da su oni često bili sami i usamljeni zbog svoje službe i vjernosti istini svog poslanja.

Što označava rečenica “…bez časti u svom kraju”? Ona predstavlja posljedicu ljudske oholosti i ponosa. Kako to da ”jedan od nas” može izgovarati takve mudrosti iz svetih pisama? Oni znaju da je Isus odrastao u skromnom domu, dakle nije bio vrijedan dobiti nekakvu visoku izobrazbu.  U drugim mjestima je toplo primljen jer je tamo bio stranac i bez reputacije.Tamo ljudi nisu mogli gajiti predrasude prema njemu.  Tamo nitko ne zna da li je Isus bogat ili siromašan i oni ne poznaju njegovu prošlost. No ovdje je druga situacija. Čast je „ograničeno“ dobro. Po Isusovim sunarodnicima vrijedi pravilo: ako netko“ stekne“ čast onda je, netko drugi „gubi“. Kad bi se Isus priznao ‘prorokom’ u vlastitom gradu, čast drugih osoba i drugih obitelji bi se „smanjila“.

Ova reakcija je čak iznenadila i Isusa. Odsustvo njihove vjere dovodi do toga da Isus čini vrlo malo čuda. Na drugim mjestima su užasne gužve oko njega kad  propovijeda i liječi a ovdje slabo može što učiniti zbog njihove nevjere iako svugdje želi pomagati u izobilju. Marko želi podcrtati snažnu vezu između iscjeliteljskog autoriteta Isusovog i vjere onog koji prima pomoć. No treba imati u vidu da se Boga ne može limitirati ni na koji način.

 Uredio: Robert Semnic, prof. dr. med.

Izvor:  Emerson Powery (workingpreacher.org); quora.com

Slika: Cerezo Barredo (uz obradu autora)  (textweek.com)

Tagovi

Robert i Marija Semnic

Robert Semnic, liječnik, znanstvenik, profesor radiologije, kateheta
Rođen je u Dubrovniku 20. IV 1966. godine gdje je i kršten. Srednju medicinsku školu i Medicinski fakultet završava u Novom Sadu. U braku je sa Marijom sa kojom ima troje djece: Borisa, Isidoru i Hanu. Bio je zaposlen na Institutu za onkologiju u Srijemskoj Kamenici kao radiolog a kao profesor na Katedri radiologije Medicinskog fakulteta u Novom Sadu do 2016. godine. 1999. godine je diplomirao na Katehetsko-teološkom Institutu u Subotici. Suradnik na Radio Marije u emisiji „Vjera i zdravlje“ 2004. godine. Suradnik je portala www.svjetlo-vjere.com od njenog osnutka a od 2015. godine je suradnik lista "Zvonik", mjesečnika Subotičke biskupije. Od 2016. godine radi u Švedskoj kao radiolog.

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.