Draga braćo i sestre!
U današnjem evanđeoskom odlomku sveti Luka donosi nam biblijsko viđenje povijesti i prenosi Isusove riječi kojima on poziva učenike da se ne boje, nego da se suoče s teškoćama, neshvaćanjem pa čak i s progonima, imajući povjerenja i vjere u njega. “Kad čujete za ratove i pobune – kaže Gospodin – ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak” (Lk 21,9). Svjesna te zapovijedi od samoga početka, Crkva živi u molitvenom iščekivanju Gospodinova povratka, proučavajući znakove vremena i upozoravajući vjernike na poneke mesijanske struje koje s vremena na vrijeme navješćuju skori kraj svijeta. U stvarnosti, povijest mora ići svojim tokom koji podrazumijeva i ljudske drame i prirodne nevolje. U toj se povijesti razvija naum spasenja što ga je Krist već dovršio svojim utjelovljenjem, smrću i uskrsnućem. Ovo otajstvo Crkva nastavlja naviještati i ostvarivati u propovijedanju, u slavljenju sakramenata i u svjedočenju ljubavi.
Draga braćo i sestre, prihvatimo Kristov poziv da se sa svakodnevnim događajima suočimo s punim povjerenjem u njegovu providonosnu ljubav. Ne bojmo se budućnosti, pa ni kad nam se čini turobnom, jer je Bog Isusa Krista, koji vodi povijest otvarajući je njezinu transcendentnom ispunjenju, alfa i omega te povijesti, početak i svršetak (usp. Dj 1,8). On nam jamči da u svakom malom ali iskrenom činu ljubavi stoji sav smisao svemira i da onaj koji se ne ustručava izgubiti svoj život poradi Njega, nalazi život u punini (usp. Mt 16,25).
Posvećene osobe, koje su bez pridržaja svoj život uložile u služenje Kraljevstvu Božjem, pozivaju nas osobito snažno da takvo viđenje održimo živim. Među njima želim posebno spomenuti osobe koje su pozvane na kontemplativni život u klauzurnim samostanima. Njima Crkva posvećuje sljedeću srijedu, 21. studenoga, kad se slavi spomendan Prikazanja Blažene Djevice Marije u hramu. Toliko dugujemo ovim osobama koje žive od onoga što im Providnost donese po velikodušnosti vjernih. Samostan, “kao duhovna oaza, ukazuje današnjem svijetu na ono najvažnije, zapravo, u konačnici, na onu jedinu stvar od odlučujuće važnosti: postoji samo jedno zbog čega vrijedi živjeti, a to je Bog i njegova nedokučiva ljubav” (Heiligenkreuz, 9. rujna 2007.). Vjera koja djeluje u ljubavi pravi je protuotrov za nihilistički mentalitet koji sve više širi svoj utjecaj u svijetu našega doba.
Neka nas u ovom zemaljskom hodočašću prati Marija, Majka utjelovljene Riječi. Njoj se utječemo da potpomogne svjedočenje svih kršćana, kako bi ono uvijek počivalo na čvrstoj i ustrajnoj vjeri.
Izvor: vatican.va
Foto: https://sites/svjetlo-vjere.com/files.facebook.com/groups/697487313646125/photos/?filter=albums
Dodajte komentar