Propovjedi Misli pape Benedikta XVI. Benedikt XVI o 1. nedjelji Došašća
Misli pape Benedikta XVI. Propovjedi

Benedikt XVI o 1. nedjelji Došašća

Draga braćo i sestre!

Na ovu nedjelju započinjemo, po milosti Božjoj, novu liturgijsku godinu, koja naravski započinje došašćem, vremenom priprave za Rođenje Gospodinovo. Drugi vatikanski koncil, u Konstituciji o liturgiji, kaže da Crkva “u godišnjem ciklusu razvija svekoliko Kristovo otajstvo, od utjelovljenja i rođenja sve do uzašašća, do dana Pedesetnice i do očekivanja blažene nade i dolaska Gospodinova”. Na taj način, “slaveći uvijek iznova otajstva otkupljenja, ona otvara vjernicima bogatstva krjeposti i zasluga svojega Gospodina, tako da na neki način postaju prisutnima u svako vrijeme te vjernici s njima dođu u dodir i napune se milošću spasenja” (Sacrosanctum Concilium, 102.). Koncil insistira na činjenice da je središte liturgije Krist, poput sunca oko kojeg, kao u svijetu planeta, kruže Blažena Djevica Marija – koja mu je najbliža – a zatim mučenici i ostali sveci koji “na nebesima pjevaju Bogu savršenu hvalbenicu dok nas zagovaraju” (ondje, 104).

To je stvarnost liturgijske godine promatrana, da tako kažemo, “s Božje strane”. A sa strane – recimo – čovjeka, povijesti i društva? Koju važnost može imati? Odgovor na to pitanje sugerira nam upravo došašće, koje danas započinjemo. Suvremeni svijet treba prije svega nadu: trebaju je narodi na putu razvoja, ali također oni ekonomski razvijeni. Sve više primjećujemo kako se nalazimo u jednoj jedinoj barci i da se moramo svi spasiti. Prije svega primjećujemo, vidjevši kako se ruše lažne sigurnosti, da trebamo pouzdanu nadu, a ona se nalazi samo u Kristu, koji, kao što kaže Poslanica Hebrejima, “isti je jučer i danas i zauvijek će biti isti” (13,8). Gospodin Isus je došao u prošlosti, dolazi u sadašnjosti i doći će u budućnosti. On obuhvaća sve dimenzije vremena, jer je umro i uskrsnuo, on je “Živi” i, dok dijeli našu ljudsku krhkost, ostaje zauvijek i nudi nam samu Božju postojanost. “Tjelesan” je kao i mi, a opet “stijena” kao Bog. Svaki onaj koji teži za slobodom, pravdom i mirom može se iznova pridići i uzdići glavu, jer je u Kristu oslobođenje blizu (usp. Lk 21,28), kao što čitamo u današnjem Evanđelju. Možemo stoga reći da se Isus Krist ne tiče samo kršćana, i samo vjernika, već svih ljudi, jer je On, koji je središte vjere, također temelj nade. A upravo je nada ono što svako ljudsko biće neprestano treba.

Draga braćo i sestre, Djevica Marija u punini utjelovljuje čovječanstvo koje živi u nadi utemeljenoj na vjeri u Boga živoga. Ona je Djevica došašća: snažno je prisutna u sadašnjosti, u onom “sada” spasenja; u svojem srcu sabire sva prošla obećanja, i upravljena je k budućoj punini. Stupimo u njezinu školu, kako bismo uistinu zakoračili u ovo vrijeme milosti o prigrlili, s radošću i odgovornošću, Božji dolazak u našu osobnu i društvenu povijest.

Nakon Angelusa:

Dana 1. prosinca obilježava se Svjetski dan borbe protiv AIDS-a. U mojim su mislima i molitvama sve osobe pogođene tom bolešću, a napose djeca, najsiromašniji, svi odbačeni. Crkva se ne prestaje žrtvovati u borbi protiv AIDS-a, kroz institucije i osobe koje se tome posvećuju. Pozivam sve da daju vlastiti doprinos svojom molitvom i konkretnom pozornošću, kako bi oni koji su zaraženi virusom HIV-a osjetili prisutnost Gospodina koji daje utjehu i nadu. Želja mi je, na kraju, da se, putem sve većih i koordiniranih napora, zaustavi širenje i suzbije tu bolest.

Izvor: vatican.va

Foto: catholicherald.co.uk

Uredio: Nikola Knezi

Svjetlo Vjere

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.