Draga braćo i sestre!
Na našem hodu s Evanđeljem svetog Marka, prošle smo nedjelju ušli u drugi dio, to jest posljednje putovanje prema Jeruzalemu i prema vrhuncu Isusova poslanja. Nakon što je Petar, u ime svih učenika, ispovjedio vjeru u njega priznavši ga Mesijom (usp. Mk 8, 29), Isus počinje otvoreno govoriti o onome što će mu se na kraju zbiti. Evanđelist prenosi tri uzastopna nagovještaja smrti i uskrsnuća, u poglavljima 8, 9 i 10: u njima Isus na sve jasniji način najavljuje udes koji ga čeka i njegovu duboku nužnost. Ulomak od ove nedjelje sadrži drugi od tih navještaja. Isus kaže: “Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati” (Mk 9, 31). Učenici, pak, “ne razumješe te besjede, a bojahu ga se pitati” (r. 32).
Naime, čitajući taj dio Markova izvješća, postaje očito kako je između Isusa i učenika postojala duboka razlika na duhovnom planu; oni se, tako reći, nalaze na različitim valnim duljinama, tako da Učiteljevi govori nisu shvaćeni ili su shvaćeni tek površno. Apostol Petar, netom što je očitovao svoju vjeru u Isusa, dopušta si da ga prekorava jer je nagovijestio da će morati biti odbačen i ubijen. Nakon drugog navještaja muke, učenici su se upustili u raspravu o tome tko je od njih najveći (usp. Mk 9, 34); a nakon trećeg Jakov i Ivan pitaju Isusa da mu, jednom kada bude u slavi, sjede jedan zdesna a drugi slijeva (usp. Mk 10, 35-40). No tu su i drugi znakovi te razlike: primjerice, učenici nisu uspjeli ozdraviti nekog dječaka koji je bolovao od padavice, kojeg je Isus ozdravio snagom molitve (usp. Mk 9, 14-29); ili kada su Isusu dovedena djeca, učenici ih prekoravaju, a Isus, ozlovoljen, traži naprotiv da ostanu i kaže da samo oni koji su poput njih mogu ući u Božje kraljevstvo (usp. Mk 10, 13-16).
Što nam sve to govori? Podsjeća nas da je Božja logika uvijek “drukčija” od naše, kao što to sam Bog objavljuje po ustima proroka Izaije: “Jer misli vaše nisu moje misli i puti moji nisu vaši puti” (Iz 55, 8). Zbog toga nasljedovati Isusa uvijek iziskuje od čovjeka jedno duboko obraćenje – i to od svih nas, promjenu u načinu razmišljanja i življenja, traži da otvorimo srce i postanemo poučljivi njegovo riječi da nas ona u srcu prosvjetljuje i preobražava. Ključna točka u kojoj se Bog i čovjek razlikuju jest oholost: u Bogu nema oholosti, jer je on sva punina i sav je usmjeren na to da ljubi i daruje život; u nama ljudima, međutim, oholost je duboko ukorijenjena i traži stalnu budnost i čišćenje. Mi, koji smo mali, težimo tome da izgledamo veliki, da budemo prvi, dok se Bog, koji je stvarno velik, ne boji poniziti samoga sebe i biti posljednji. Djevica Marija je potpuno “usklađena” s Bogom: zazovimo je s povjerenjem, da nas nauči vjerno nasljedovati Isusa na putu ljubavi i poniznosti.
Izvor: www.vatican.va
Uredio: Nikola Knezi
Dodajte komentar