Vjera Crkva Anglikanska Večernja u Vatikanskoj bazilici
Crkva Vjera

Anglikanska Večernja u Vatikanskoj bazilici

Jučer je u Vatikanskoj bazilici svetoga Petra, po prvi put održana anglikanska Večernja molitva. Liturgijskom slavlju predsjedao je anglikanski nadbiskup, David Moxon, ravnatelj Rimskoga anglikanskog centra, dok je monsinjor Arthur Roche, tajnik Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, održao prigodnu propovijed. Molitveno slavlje uzveličao je zbor Merton College-a, iz Oxforda.

Događaj je to od posebne važnosti i koji doprinosi dobrim odnosima između Katoličke i Anglikanske zajednice, a upriličen je oko pet mjeseci nakon zajedničkog slavlja Večernje, u bazilici sv. Grgura u Celiju, kojoj su predsjedali papa Franjo i nadbiskup Canterburryja, Justin Welby.

U propovijedi, monsinjor Arthur Roche je kazao: „Nalazimo se u važnom povijesnom trenutku. Ovdje, u ovoj velikoj Bazilici, sagrađenoj nad grobom svetoga Petra, na kojemu je Krist utemeljio svoju Crkvu“. Nalazimo se upravo na mjestu gdje je sveti Grgur Veliki, Apostol Engleske, posvećen za biskupa i proglašen nasljednikom svetoga Petra – a čija se grobnica nalazi u blizini.

Oltar koji je on podigao nad grobom svoga Prethodnika, još uvijek koriste Petrovi nasljednici te je tako postao i svjedokom nekih od najvažnijih događaja u povijesti Crkve: inauguraciji papâ, kanonizacijama svetacâ, ekumenskog Sabora, kao i krunidbama svetih rimskih carevâ – kazao je Tajnik te nastavio…

Danas ovo mjesto danas … nije ništa manje povijesno. Ovdje se prvi put pjeva anglikanska Večernja molitva. Klanjanje Bogu je po svojoj naravi, čin poniznosti stvorenja pred svojim Stvoriteljem, zbog čega smo i pjevali: „Pred lice Gospodnje stupite s hvalama… On je Bog! On nas je stvorio, a mi smo… narod njegov i ovce paše njegove„ (Usp. Ps. 100). Božja ljubav i naša želja da mu se klanjamo, ono je što nas povezuje kao kršćane: anglikance i katolike podjednako; hodočasnički narod, na putu ekumenskog izazova i nade – kazao je mons. Roche.

Tajnik Kongregacije za bogoštovlje je podsjetio na poniznost službe pape Grgura, čiji su spomen slavili sinoćnjom liturgijom. „Kao što je papa Franjo rekao u crkvi Svih Svetih, u Rimu, prije dva tjedna: poniznost nije samo lijepa kršćanska vrlina, nego također i pitanje našeg identiteta“ (26. veljača 2017).

Malo je papâ u povijesti imalo tako veliki utjecaj na oblikovanje Crkve kao sv. Grgur. Čak nam i danas njegovo učenje i primjer progovaraju, u ovom izazovnom svijetu. Bio je papa samo 14 godina, ali ono što je postigao tijekom tih godina i nasljeđe koje je ostavio, plod je koji je sazrijevao tijekom 50 godina njegova prethodnog života. Osim svojih brojnih kvaliteta, on je prije svega učenik Gospodnji – hodeći njegovim putovima i odupirući se svojima – istaknuo je monsinjor Roche.

Nižući zatim značajnije događaje iz života sv. pape Grgura, monsinjor je istaknuo kako – premda odgojen i obrazovan u rangu rimskoga prefekta, Grgur se radije se okrenuo monaškom staležu i životu u osami. Uskoro i sam proglašen papom te uz višestruka opiranja i pokušaje da izbjegne iskazano mu povjerenje, ipak se prihvaća te službe. Bilo je to 3. rujna 590. godine.

Njegov pontifikat bio je obilježen ne samo izvanrednim administrativnim sposobnostima i dubinom nauka, mudrosti prosuđivanja i revnosti u posvemašnjem naviještanju Evanđelja nego i izvanrednom pastoralnom skrbi za siromašne i bolesne, izbjeglice, robove i kažnjenike – skrb za njihove potrebe – i tijela i duše.

Propovjednik je nadalje rekao kako među mnogim postignućima svetoga Grgura, postoje dva posebno bitna za nas danas, koji kročimo zajedno u potrazi za tješnjim jedinstvom. Prvo se može vidjeti u izuzetno ekumenskoj naravi njegove petrovske službe. U vrijeme kada su druge Crkve počele tvrditi ono što se percipira kao pretjerana neovisnost, stvaranjem razlikovnih naslova, Sv. Grgur je s velikom obzirnošću svoju službu opisao kao „Servus servorum Dei“ ili „Sluga slugu Božjih“ – naslov koji se zadržao i do danas. Drugo i možda njegovo najveće postignuće, nalazimo u njegovu misionarskom žaru.

Naša međusobna ljubav – pojasnio je mons. Roche – ljubav jednih prema drugima, treba uvijek biti ponizna da tako jedni druge potičemo na sve veću vjernost Kristu. Na koncu, Božja milost je ona koja ostvaruje ono što radimo i za čim čeznemo, kao što naviještamo Isusa Krista, a ne sebe. Trijumfalizam bilo koje vrste je uvijek zid, a nikad most – istaknuo je između ostaloga, u svojoj propovijedi mons. Roche.

Izvor i foto: radiovatican.va

Svjetlo Vjere

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.