“U Bogu koji se utjelovljuje za nas, osjećamo da smo ljubljeni i prihvaćeni, otkrivamo da smo dragocjeni i jedinstveni u Stvoriteljevim očima.“
Tu noć u Betlehemu čula se samo sveta tišina. Dogodilo se što se treba dogoditi, što je Gospodin imao na umu kada je u svojoj beskrajnoj mudrosti skovao plan spasenja. Bog je dotaknuo čovječanstvo da srce ljudi zaigra sasvim drugim ritmom. Bogočovjek je rođen u siromašnoj pastirskoj štalici kako bi iskazao da svima želi biti blizak i neprimetno se nameće kao saputnik svakoga. Po Isusovu utjelovljenju više nitko nije siroče niti samac. Ima nekoga, ima živoga Boga! To nam govori da je svako od nas stvoren za nešto posebno, svatko zauzima posebno mjesto u Božjem naumu i tu poziciju nitko mu ne može oduzeti. Da li je neko bogat ili siromašan, cijenjen ili preziran, manje je važno. Bog poznaje srce čovjeka i zove ga vlastitim imenom. Bog povjerava čovjeku posao koji onaj drugi čovjek neće moći na isti način obaviti. Nitko nije stvoren uzalud, a svatko je pozvan činiti dobro u Njegovo ime. Dužnost nam je biti anđelima mira i propovjednicima na mjestima koje nam je dodjeljeno. “Oni koji provode u djelo zapovijedi Gospodnje daju za Njega svjedočanstvo u svakom svom djelu, jer čine ono što On želi i vjerno zazivaju ime Gospodnje.”
“Jučer je Gospodin rođen na zemlji, kako bi se Stjepan rodio za nebo.”
Crkva nam u ovo sveto vrjeme u godini daje mogućnost štovati prvog vjernog Kristova učenika. Sv. Stjepan kao znak svoje odanosti je darovao vlastiti život za Spasitelja. Nakon tog prvog mučenika, slijedit će ga slični svjedoci i u narednim stoljećima sve do naših dana. Možda se čini malo nelogičnim da se u danima radosti spominjemo Stjepanova mučeništva, međutim to je nagovještaj da je već Isusovim rođenjem počelo navirati drvo križa. Rođenje na nedostojnom mjestu, kako govori Šimun, Djete koje će u prvim satima ovozemaljskog života biti progonjeno Herodovim mačem. Stoga ni ne čudi što će i njegovi učenici biti progonjeni na isti način već u samim začetcima Crkve. Imamo mogućnost tokom božićnih dana posebno molti Djetešce u krilu majke Marije, gledajući primjer sv. Stjepana, da dobijemo milost za dosljdno življenje naše vjere, uvjek spremni odgovoriti svakome tko nas upita o razlozima nade koja je u nama (1 Pt 3,15).
“Pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama.”
Nedjelju nakon svetkovine Božića razmatramo o svetoj obitelji u kojoj se Isus rodio. Pastiri pronalaze Josipa, Mariju i tek rođeno dijete u hladnoj špilji prepunoj toplih srdaca. Roditelji često za svoje dijete kažu: “Ovo je dijete dar, čudo!” Ta spoznaja nam ukazuje da za nas ljude rođenje jednog djeteta nije čist reproduktivno tj. biološki događaj nego događaj koji oplemenjuje, naslućujući jedinstvenost svakog djeteta Božjeg. Tako se iskazuje važnost da svako dijete koje dođe na svijet bude primljeno u topla obiteljska ozračja i Crkvenu zajednicu. Ta sveta obitelj, koja jeste jedinstvena, neka nam posluži kao model. Bilo roditeljima, bilo onima koji će to tek postati, bilo djeci. U ovim svetim danima povjerimo Majci Božjoj i svetom Josipu sve obitelji svijeta, da se ne obeshrabre pred kušnjama i teškoćama, već da uvijek njeguju bračnu ljubav i posvećuju se s povjerenjem službi života i odgoja. Neka budu blizu potrebitima, neka toplinu Božanske ljubavi koju negju u međusobnim odnosima prenose na ljude koje sreću u svakodnevnici.
Piše: Nikola Knezi
Izvor: Zvonik, Katolički list, prosinac (decembar) 2016., broj 266.
Foto: pixabay.com
Dodajte komentar