Jedne večeri, dosta kasno, vraćao se kući s tržnice neki siromašan seljak. Odjednom usred šume raspukne mu se kotač kola na dva dijela. I dok je tako zastao da popravi kotač, seljak se odluči pomoliti i zahvaliti Gospodinu za taj, unatoč svemu, lijep dan. Tek tada primijeti da nema kod sebe svoga molitvenika. Ujutro ga je u žurbi zaboravio ponijeti. Seljak se ražalosti da će mu dan proći, a da nije Gospodinu izrekao svoje molitve. Tada reče: “Dragi Bože, danas sam rano izašao iz kuće, a zaboravio sam uzeti svoj molitvenik; star sam, pamćenje mi je loše, pa ne znam ni jednu molitvu napamet. Zato ću sad učiniti ovo: polako ću reći cijelu abecedu pet puta, a Ti, koji poznaš sve molitve, možeš slova tako složiti da od njih napraviš molitve kojih se ja ne mogu sjetiti.” I Gospodin reče anđelu: “Od svih molitava koje sam danas čuo, ova je najljepša jer dolazi iz jednostavna i iskrena srca.”
(preuzeto sa: http://sites/svjetlo-vjere.com/files.vjeraidjela.com/abeceda-3/ – Anthony de Mello)
Uredila: Jelena Pinter
Photo: www.pixabay.com
Dodajte komentar