Današnji sveti zaštitnici su apostoli i biskupi Timotej i Tit, najvjerniji i najdraži učenici, sljedbenici i pomoćnici svetog Pavla. Sveti Timotej se rodio oko godine 7. u Listri (Mala Azija, danas Turska, nedaleko grada Konya). Otac mu je bio Grk, poganin, a majka Židovka, imenom Eunika. Obratio ga je sveti Pavao oko 47. na svom prvom misijskom putovanju i Timotej je postao njegov najdraži učenik. Pratio je Pavla na njegovim apostolskim putovanjima i proživljavao s njim sve patnje i nevolje. Pavao ga je 65. postavio za predstojnika crkve u Efezu, a u teškim okolnostima svojeg drugog rimskog sužanjstva pozvao je Timoteja kao najvjernijeg suradnika u Rim. Uputio mu je dvije svoje poslanice. U prvoj, pisanoj oko 65. iz Makedonije, kao mladog crkvenog starješinu upozorio ga je na budnost protiv krivih učitelja i poučio o disciplini unutar crkvene zajednice, o odnosu prema vlastima i o biskupskim dužnostima. U toj se poslanici nalazi i jedna od najstarijih kršćanskih molitvi: „Kralju vjekova, besmrtnomu, nevidljivomu, jedinom Bogu, čast i slava u vijeke vjekova! Amen.“ U drugoj poslanici, pisanoj u Rimu, svojevrsnoj duhovnoj oporuci, predosjećajući skori svršetak, potaknuo je Timoteja da sve sile posveti Evanđelju i da čuva pravovjerje. Timotej je preminuo u Efezu oko godine 80. ili 97. kao mučenik. Pokušao je propovijedati poganima koji su slavili svoje idole, a oni su ga istukli, vukli ulicama i na kraju kamenovali. Zazivaju ga kod bolesti želuca i probavnih smetnji. To je vezano uz Pavlov prijateljski savjet, upućen u prvoj poslanici: „Ubuduće ne pij samo vode, već uzimaj malo vina, zbog želuca i svojih čestih slabosti!“ (5,23) Posvećene su mu mnoge župe, crkve i učilišta diljem svijeta.
Sveti Tit potječe iz poganske grčke obitelji, po svemu sudeći iz Antiohije, a vjerojatno ga je obratio sam sveti Pavao. Kad mu je Pavao pisao poslije prvog rimskog sužanjstva, Tit je upravljao crkvom na otoku Kreti, a kasnije je otišao u Dalmaciju. Poslanica Titu sadrži upute o svojstvima kandidata za crkvene službe, o različitim skupinama vjernika, o odnosima kršćana s vlastima i ostalim građanima te o budnosti protiv krivih učitelja. Tit je bio mirotvorac, revan dušobrižnik i osoba velikog Pavlovog povjerenja, njegov iskreni prijatelj pa ga je apostol poslao u Korint da tamo sredi crkvene prilike. Kasnije ga je opet poslao u Korint kao nositelja Druge poslanice Korinćanima i kao organizatora sakupljanja milostinje za jeruzalemsku Crkvu. Preminuo je 96. ili 107. u Gortynu na Kreti, u dobi od 95 godina. Zaštitnik je Krete i mnogih župa i crkava u svijetu.
tekst – zupajastrebarsko.hr
fotografija – papaboys.org
Dodajte komentar