Sveti Šimun Cirenac, čovjek koji je pomogao Isusu nositi križ, bio je helenizirani Židov, potomak židovskih doseljenika u Cireni. Cirena ili Kirena, glavni grad antičke Cirenaike na obali sjeverne Afrike, nalazio se istočno od današnjega Banghazija (Bengazi) u Libiji. Šimun je bio nastanjen u Jeruzalemu. Rimski vojnici prisilili su ga da onemoćalom Isusu ponese križ na dijelu puta prema Golgoti. O tom događaju izvještavaju tri evanđelista (Matej, Marko i Luka), a najopširnije sveti Marko: „I natjeraše nekog prolaznika koji se vraćao iz polja, Šimuna, Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ.“ (Marko, 15,21). Šimun je upravo dolazio iz polja pa je vjerojatno bio poljodjelac. Nigdje se ne spominje koliko je daleko Šimun nosio Isusov križ. Šimun Cirenac spominje se i kod pete (ili sedme) postaje križnog puta, a prema predaji on i njegova obitelj prešli su na kršćanstvo. Zbog imena njegovih sinova pretprostavlja se da je Šimunova žena bila Grkinja ili Rimljanka.
Šimunovu ženu i njegovog sina Rufa spominje s ljubavlju sveti Pavao u svojoj poslanici Rimljanima (16:13): „Pozdravite Rufa, izabranika u Gospodinu, i majku njegovu i moju!“ Šimunova obitelj preselila je vjerojatno nakon Kristova uskrsnuća u Rim. Po nekim izvorima Šimunov sin Ruf bio je kasnije misionar u Francuskoj i prvi biskup Avignona. Neki pak izvori smatraju da je Šimun zbog svojeg libijskog podrijetla možda bio prvi svetac crne boje kože. Razlikuju se mišljenja o Šimunovoj ulozi pri nošenju Isusova križa. Po nekima je on izabran da nosi križ jer su bile poznate njegove simpatije prema Isusu, a po drugima on je na to bio prisiljen. Bilo kako bilo, čovjek je pomogao Bogu jer je Bog tako htio, a pomaganje čovjeka čovjeku predstavlja zakon ljubavi. U svakom slučaju Šimun je postao simbol ljudi koji dobrovoljno ili prisilno preuzimaju na sebe tuđi teret. Šimun Cirenac junak je mnogih umjetničkih djela (romani, drame, poeme, pjesme, filmovi, slike, kipovi).
preporuka urednika stranice:
https://sites/svjetlo-vjere.com/files.youtube.com/watch?v=VnIAnhMzD1k
tekst i fotografija – zupajastrebarsko.hr
Dodajte komentar