Sveti Rafael (Rafał) Kalinowski, poljski svećenik, karmelićanin, rođen je 1. rujna 1835. kao Józef Kalinowski u Vilniusu, glavnom gradu Litve. Drugi sin Andrzeja Kalinowskog, plemića, profesora matematike i Józefe Płońske, ostao je bez majke nekoliko mjeseci nakon rođenja. Školovao se u Plemićkom institutu u Vilniusu, a već je u ranoj mladosti osjetio duhovni poziv. Odlučio je ipak pričekati pa je 1851. i 1852. studirao zoologiju, kemiju, poljoprivredu i pčelarstvo na Poljoprivrednom institutu u bjeloruskom gradu Gorkom. Zatim se 1853. upisao na Vojnu inženjersku akademiju u Sankt Peterburgu, postao 1855. inženjer, a 1857. dobio čin poručnika. Osmislio je i nadgledao izgradnju željezničke pruge između Kurska i Odese. Unaprijeđen je 1862. u čin satnika i dobio premještaj u Brest-Litovsk (danas Bjelorusija). Bio je vrlo aktivan u svojoj župi, a kao Poljak i pobožni katolik u vojsci je osjećao stalnu diskriminaciju. Osnovao je i besplatnu nedjeljnu školu, u kojoj je i predavao. Poljski domoljub, podržao je 1863. siječanjski ustanak podjarmljenog poljskog i litavskog naroda protiv ruske hegemonije. Napustio je redove ruske vojske i postao jedan od ustaničkih vođa na području rodnog Vilniusa. Uhićen je 24. ožujka 1864. i osuđen u lipnju na smrt. Kako ne bi postao junak i mučenik u redovima poljskih pobunjenika, Rusi ga nisu smaknuli, već su ga poslali na desetogodišnji prisilni rad u sibirskim rudnicima soli. Tamo je sa sobom ponio Sveto pismo i raspelo te je među zatvorenicima iz dana u dan širio duh molitve i ljubav prema dragom Bogu. Nakon povratka iz Sibira, 1873, protjeran je iz Litve i otišao u Pariz. Vratio se 1874. u Varšavu i postao skrbnik budućeg blaženika, šesnaestogodišnjeg poljskog kneza Augusta Czartoryskog. Pratio je mladića, oboljelog od tuberkuloze, u Francusku, Švicarsku, Italiju i Poljsku.
Poslije četiri godine odlučio se odazvati duhovnom pozivu koji ga je pratio od djetinjstva. Pridružio se 1877. bosonogim karmelićanima u austrijskom gradu Grazu. Uzeo je redovničko ime Rafael od svetog Josipa (Rafał od św. Józefa). Teologiju i filozofiju studirao je u Mađarskoj, a zatim stupio u karmelićanski samostan u Czerni kod Krakówa. Zaređen je za svećenika u Czerni 15. siječnja 1882, a 1883. postao prior. Osnovao je 1889. karmelićanski samostan u Wadowicama (Malopoljsko vojvodstvo), rodnom gradu velikog pape Ivana Pavla II. Bio je duhovnik pun entuzijazma, na glasu svetosti. Glasoviti ispovjednik, utemeljitelj mnogih katoličkih udruga i samostana, djelovao je usrdno i među pravoslavnim vjernicima. Preminuo je 15. studenoga 1907. u Wadowicama, u samostanu kojeg je osnovao, a pokopan je na samostanskom groblju u Czerni. Pripisuju mu se mnoga čudesa. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 22. lipnja 1983. u Krakówu, pred više od dva milijuna vjernika, a svetim 17. studenoga 1991. u Rimu. Zazivaju ga kod teških i beznadnih situacija, a zaštitnik je vojnika, časnika, sibirskih uznika te mnogih poljskih naselja, župa i crkava.
tekst i fotografija – zupajastrebarsko.hr
Dodajte komentar