Lev 19,1-2. 17-18; 1 Kor 3,16-23; Mt 5,38-48
Pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi… Ako bi se tko htio domoći tvoje donje haljine, prepusti mu i gornju. Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije. Ove Isusove riječi nisu jednostavno nenasilje ili kakav pasivni otpor. Pružiti drugi obraz, dati i gornju haljinu, poći milju duže – ovdje možemo nastaviti nabrajati tolike nepravde kojih je more među nama i oko nas – sve ovo upućuje nas dobrano dalje od represije neprijatelja. Ustvari, ovako se uzvraćanje istom ili još većom mjerom pretvara u gestu neočekivane i razoružavajuće darežl- jivosti. Neprijatelja se zbunjuje “prekomjernom ljubavlju” koja čini da njegova zloća nestane. Zar to nije učinio sam Isus na križu? Ničim nismo zaslužili takvu njegovu otkupiteljsku ljubav. Zato pred križem uvijek bivamo razoružani u našim zloćama. Pravilom “prekomjerne ljubavi” je najprije nas ljubio Gospodin Isus te nas pozvao da ga i u tomu nasljedujemo. To je privilegirani način kako jedni druge možemo dovoditi pred Kristov križ, na vrelo novog, uskrsnulog života. U tom moru Kristove ljubavi na križu svako blato ljudske zloće biva rastopljeno, nestaje, te se rađa novi život.
Izvor: ZVONIK, katolički list; godište XXIV; broj 1 (267); siječanj (januar) 2017; 11
Uredio: preč. mr. sc. Mirko Štefković
Foto: pixabay.com
Dodajte komentar