Lev 13,1-2.45-46; Ps 32,1-2.5.11; 1Kor 10,31 – 11,1; Mk 1,40-45
Narodna poslovica kaže da zdrav čovjek ima tisuću želja, a bolestan samo jednu – ozdraviti. Slušajući prvo čitanje
Levitskoga zakonika možemo naslutiti koliko je bolan i težak život bio jednog gubavca. Jadnik, osuđen na usamljen
život, gleda kako mu se vlastito tijelo u smradu raspada, a ne može ništa učiniti, ne može si nikako pomoći. Takav
čovjek susreće danas Isusa i pita ga: „Ako hoćeš, možeš me očistiti!“ Čovjek u strašnoj smrtnoj nevolji pita: „Ako
hoćeš…“ Tolika je poniznost vidno pogodila Isusa. Vidjet ćemo kasnije da Isus u Gecemanskom vrtu upotrebljava
slične riječi u molitvi kada se nalazio u sličnoj situaciji: „Oče! Ako hoćeš, otkloni ovaj kalež od mene!“ (Lk 22, 42)
Nemojmo se prevariti, braćo i sestre, misleći da su to riječi nepovjerenja u Božju pomoć! Dapače, one su odraz prave
vjere u dobroga Boga koji prvi želi našu sreću i našu korist! Kuda god krenuli, Bog nas svojom ljubavlju i pomoći prati na našem putu, pa makar išli i u strašnu smrt! Kao što je Bog ozdravio toga gubavca i kao što je bio s Isusom na
križnom putu, danas je s nama u našim nevoljama! Pitajmo ga kada ga susretnemo: „Oče! Ako hoćeš…“
Piše: Vinko Cvijin
Izvor: ZVONIK, Katolički list
Foto: pixabay.com
Dodajte komentar