Vjera Meditacije “Guranje problema pod tepih” zarad mira
Meditacije Vjera

“Guranje problema pod tepih” zarad mira

Iako znamo da nagomilavanje problema i njihovo prešućivanje, potiskivanje nije rješenje, ipak zarad nekog mira to radimo, „guramo probleme pod tepih“. To je kao i sa nakupljanjem prašine – s vremenom nam je teže, sporije je uklanjamo, guši nas. No, neki od nas i to rade. Čujem od mnogih kako im je teško i u crkvi. Idu zbog Boga, zbog svog mira, ali kažu kako im svećenik, ispovjednik ne odgovaraju. Problem je to možda u manjim mjestima gdje baš i nemamo neki izbor. Ali, u većim gradovima lakše je promjeniti crkvu ako nam nešto ne odgovara. No, rekla bih da je to posljednje rješenje, krajnje. Treba se potruditi i pomoći oko promjena. Možda baš mi možemo „pokrenuti“ našu crkvenu zajednicu. Ako nam svećenik, ispovjednik ipak baš ne odgovaraju, da ne bismo sebe mučili, možemo ga promjeniti. Ne odgovaraju nam svi – nečiji način ispovjedi, propovjedi, savjeti. Zarad mira često ne govorimo i ne činimo ono što želimo. Ne činimo neke stvari da ne bismo bili pogriješno shvaćeni, da nas ne bi osuđivali. Često ono što je drugačije „upada u oči“. No, možda smo baš mi „osvježenje“ sa našim novim, zanimljivim idejama, prijedlozima. Ne bojmo se osude, ogovaranja, sputavanja, neodobravanja – pa ni Isus nije bio svugdje dobro došao, ali je ipak činio mnoge stvari. I sa vjerom veličine gorušičina zrna pomjerat ćemo planine. U brakovima, vezama, prijateljstvu također „guramo probleme pod tepih“. Prešućujemo suprugu/supruzi, odnosno partneru ili prijatelju mnoge stvari. Da brak ne propadne, da se veza ili prijateljstvo ne prekinu. A dobro znamo da to nije rješenje. Na taj način djelujući puno škodimo sebi. Potiskujemo probleme, a nakon određenog vremena „puknemo“. Tada se dešavaju mnogo gore stvari i problemi djeluju i veći nego što jesu. Razgovor je početak rješavanja problema. Reći što nas muči, što nam smeta. Ne potiskivati, ne prešućivati. I onda dogovorom, kompromisom doći do zajedničkog rješenja. Ne valja sebi činiti loše da bi drugima bilo dobro. Koliko mislimo na druge, trebamo misliti i na sebe. Previše žrtvovanja nije dobro, jer u nekom duljem periodu može da se odrazi na naše psihičko ili tjelesno zdravlje. Na radnom mjestu, u školi, na fakultetu također se ovo dešava. Ne želimo svađe, prepirke sa kolegama pa ćutimo, trpimo. I na koncu bih se osvrnula i na obitelj. Uglavnom se roditelji „trpe“ i žrtvuju radi djece, očuvanja braka, mira u domu. I kao što sam već spomenula – nagomilavanje problema nije dobro. Očistimo prvo svoje srce, a onda i sredimo svoje odnose sa drugima – radi međusobnog mira. I čuvajmo svoj mir, jer kad smo u miru mnogo više možemo biti od pomoći ljudima, a i Bogu.

Piše: Jelena Pinter

Photo: https://pixabay.com/en/road-sign-site-attention-note-663360/

Robert i Marija Semnic

Robert Semnic, liječnik, znanstvenik, profesor radiologije, kateheta
Rođen je u Dubrovniku 20. IV 1966. godine gdje je i kršten. Srednju medicinsku školu i Medicinski fakultet završava u Novom Sadu. U braku je sa Marijom sa kojom ima troje djece: Borisa, Isidoru i Hanu. Bio je zaposlen na Institutu za onkologiju u Srijemskoj Kamenici kao radiolog a kao profesor na Katedri radiologije Medicinskog fakulteta u Novom Sadu do 2016. godine. 1999. godine je diplomirao na Katehetsko-teološkom Institutu u Subotici. Suradnik na Radio Marije u emisiji „Vjera i zdravlje“ 2004. godine. Suradnik je portala www.svjetlo-vjere.com od njenog osnutka a od 2015. godine je suradnik lista "Zvonik", mjesečnika Subotičke biskupije. Od 2016. godine radi u Švedskoj kao radiolog.

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.