Braćo i sestre!
Spominjemo se danas Gospodinovog prikazanja u Hramu, svijećnice! Ujedno, Crkva danas obilježava dan posvećenog života. Kao što smo na početku svete mise upalili svijeće, tako je Gospodin donio jedno novo svjetlo u cijeli naš svijet. Zašto taj čin na današnji dan? Isus donosi jednu novu nadu, jednu novu šansu svakom čovjeku. Bez obzira na grijeh, na slabost, na ograničenost, Gospodin dolazi i kaže: Čovječe, evo ti nova šansa, novo svjetlo – iskoristi to! I dok nas Gospodin poziva da se ohrabrimo, da u njega vjerujemo, ujedno i molimo da i mi budemo popuit toga svjetla koje u tami ovoga svijeta svijetli. „Svjetlo u tami svjetli, i tama ga ne obuze“ – eto, to smi mi braćo i sestre! Još jednom žu ponoviti: „Svjetlo u tami svjetli, i tama ga ne obuze! „ Zapamtite ovu biblijsku misao i nikada nemojte dozvoliti da strah upravlja vašim životom. Dozvolimo li samo da proviri u našu nutrinu, obuzima nas, blokira nas, padamo! Ovo maleno svjetlo na svijeći, dovoljno je da naš život u potpunosti promijeni. Kako je lijepo biti Gospodinov učenik! Ako zaista želimo mjenjati naš život, za to nikada nije kasno. Danas, juče, sutra – ali potrebna je odluka. Stvorimo u našoj nutrini takvu atmosferu, da želimo biti Isusovi. Toga Isusa, koji se na današnji dan prikazao svijetu. Kako je lijepo biti kršćanin, biti radostan, biti bez straha, biti slobodan. Naša svakidašnjica je puna izazova, strahova, padova, razočarenja, svađa. I odlučimo biti bolji, ali, kao da je nešto jače u nama, nešto što nas vuče da pogriješimo, nešto što nas mami da sagriješimo. Pokušajmo dragi prijatelji raditi na našoj vjeri. Pokušajmo jačati našu vjeru, jer zaista, ali zaista je istina kada Gospodin kaže da je sve moguće onom koji vjeruje. Dopustimo da ovo maleno svjetlo tinja u našem životu. Nemojmo ga ugušiti raznim opterećenjima i promišljanjima kako ćemo i što ćemo. U molitvi, pokori, žrtvi, prepustimo se Gospodinu. Netko će reći da mi sami upravljamo našim životom! To je i istina i nije! Kao kršćani, vjerujemo da se naš nebeski Otac za nas brine. Pazi na nas! Ali i mi kao njegova djeca imamo odgovornost. S toga, pokušajmo raditi na našoj vjeri! Ne trebamo činiti ništa glamurozno, samo se prepustimo Gospodinu! Natjerajmo sebe da korak po korak činimo nešto novo i drugačije. Nemojmo dopustiti da nakon svete mise ne znamo ni jednu misao ponoviti iz čitanja koje nam Crkva predlaže. U svojim domovima ponovno uzmimo Božju riječ, razmišljajmo o njoj, neka nas ona vodi i hrabri. Nemojmo sami, bez vodstva hoditi ovim svijetom, jer naizgled bit će nam dobro, ali vrlo brzo ćemo u svemu naći da nas ispunja tako dobro, kao što to čini Gospodin! I onda, kada je on jako važan u našem životu, tada ćemo pristupati svakom čovjeku sa poštovanjem, ali svjesni ko je nama najvažniji. Ujedno, Gospodin će niti iz dana u dan milosti u našem životu. Takva čuda, da nećemo moći da povjerujemo koliko nas voli, ljubi, dariva. Odrecimo se sebe i tek onda ćemo biti svoji u potpunosti! S toga, onda ćemo moći zajedno svi moliti: Prinesi Majko, Sina svog. Jedinca Oca vječnoga, prinesi cijenu otkupnu na spasenje svim ljudima. Amen.
Piše: Siniša Tumbas Loketić
Photo: https://pixabay.com/en/candles-wax-burn-wax-candle-803729/
Dodajte komentar