Svijećnica, svjetlo je na svijet donijela, i Svoje dijete je Bogu prinijela.
Tim stihom nas stara međimurska marijanska pjesma uvodi u današnji blagdan. Sveta Marija Svećnica!
Današnje Evanđelje govori o događaju prikazanja. Blagdan se zove Prikazanje Gospodinovo. Josip i Marija u četrdesetom danu Isusova života stoje na pragu Hrama u Jeruzalemu i svoga Prvorođenca prinose Bogu. Ispružene ruke starca-svećenika primaju dijete, a srce mu zbori: Svjetlo na prosvjetljenje svih naroda, vidješe oči moje spasenje svoje!
Sve to promatra i svemu se raduje starica Ana. I ovdje, dakle, skromnost, siromaštvo. Nema mase. Kako je u Isusovom životu sve skrovito, tiho, nenametljivo, a opet tako uočljivo!
Vjernici će se danas okupljati u našim hramovima. U rukama će držati svijeće. Goruće. Navijestit će se Evanđelje o svjetlu na prosvjetljenje sviju naroda i krenut će procesija. Sjećam se svog starine župnika, koji me silno podsjećao na starca Šimuna, kako je ganutljivim glasom slavio Svijećnicu, svrstavao nas u procesiju i sam poveo pjesmu: “O Marijo, zvijezdo mora, svijetli nama do na kraj, preko svoga zagovora daj nam doć u vječni Raj!”
Bogoslužje današnjega dana popraćeno je znakom svijeće. Svijeću donosi vjernik, pali je, nosi u ophodu s ostalim vjernicima. Stari je običaj da se još pali i za naviještanja Evanđelja, a negdje i za Pretvorbu. Namjerno sam spomenuo više puta riječ vjernik. Isusova majka Marija vjerujući Božjoj riječi nosila je Isusa u Hram. Vjernik nosi svijeću. Marija, vjernica, stavlja Isusa u ruke svećeniku Šimunu, koji kliče: “Svjetlo na prosvjetljenje!” Vjernik pali svijeću i javlja se svjetlo, znak Isusa Krista koji je rekao “Ja sam svjetlo svijeta!”
Marija i Josip vraćaju se kući iz Hrama noseći u rukama Svjetlo, Isusa, Svjetlo koje će razotkriti tajne mnogih srdaca. Vjernici se svrstavaju u procesiju, nose u rukama svjetlo svijeće, a to je znak onoga što je rekao Isus: “Tko ide sa mnom, neće hoditi u tami”. Iz Hrama se vraćamo svojim domovima noseći sa sobom svijeću. Blagoslovljenu. Čuvamo je na časnom mjestu i palimo je za molitvu, palimo je u značajnim trenucima života, palimo je u mračnim i mučnim vremenima, da nam osvijetli nakane srca. Kako? Tako da uz plamen svijeće uzmemo u ruke Isusovo Evanđelje i čitamo. Čitajući osluškujemo, osluškujući molimo snagu da tu riječ izvršimo i tako unesemo svjetla u svoju dušu i srca naših bližnjih.
Mač boli probada tolika srca, ali razotkriva tajne mnogih srdaca. Marija je najviše shvatila i razumjela pod Isusovim križem. U duši je bio mač boli, a na križu je visoko bilo uzdignuto svjetlo, ono isto koje je u Hramu držala na rukama. Bio je to čas tame, ali i svjetla koje je, istina, bilo svedeno tek na žižak što tinja, ali se u slavi uskrsnuća rasplamsao i sav svijet obasjao.
Uzmite svijeću. S Marijom se uputite u Hram. Dajte Isusu da vam u srcu zapali svjetlo koje će vam biti tako potrebno na putu života, koje će sakrivati mnoge tajne srdaca. Čuvajte to svjetlo i palite ga u srcima drugih. Kao sveta Marija Svećnica, koja je dijete donijela kao svjetlo riječi, u srca ga ljudi stavila. Da bude na prosvjetljenje svim ljudima.
Divne li prilike, divnog li povjerenja Božjega prema nama. Nećemo ga iznevjeriti.
Izvor: HVALJEN ISUS I MARIJA – prvi dio, o. Vjenceslav Mihetec OCD, Karmelska izdanja, Zagreb
Foto: wikipeda.org
Uredio: Nikola Knezi
Dodajte komentar