Vjera Meditacije Upoznajmo ateizam (1)
Meditacije Vjera

Upoznajmo ateizam (1)

Ateizam  je u širem smislu, odbijanje vjerovanja u postojanje božanstava a u užem smislu je stav da ne postoje božanstva. Kroz historiju se često pojavljuje i kao odrečan stav prema zvaničnoj religiji. Ateizam je opozicija teizmu, koji je u svom najopštijem obliku vjerovanje da postoji barem jedno božanstvo. Ateisti su skeptični prema tvrdnjama o natprirodnim pojavama, obrazlažući svoj stav nedostatkom empirijskih dokaza. Također, ateisti su ponudili brojne razloge za nevjerovanje u bilo koje božanstvo. Među njima su problem zla, argument protivećih otkrivenja i argument nevjerovanja. Ne postoji jedna ideologija ili skup pravila o ponašanju koji svi ateisti poštuju zapadnom svetu, ateisti se smatraju isključivo nereligioznim i ne spiritualnim osobama. Međutim, ateizam postoji u nekim vjerskim ili duhovnim sistemima vjerovanja, kao što su đainizam, budizam i hinduizam. Đainizam i neki vidovi budizma ne propovijedaju vjerovanje u bogove.

Neke od nejasnoća i kontroverzi u definiranju ateizma potiču od poteškoća definiranja riječi „božanstvo“ ili „bog“ – brojnost drastično različitih koncepcija boga i božanstava dovodi do različitih ideja koje se odnose na primjenu ateizma. Na primjer Rimljani su optuživali kršćane da su ateisti jer nisu vjerovali u poganska božanstva. Ovaj problem je postepeno rešen pošto je teizam usvojen kao izraz koji obuhvata vjerovanja u bilo kakva božanstva.

Implicitni ateizam je definiran kao “odsustvo teističkog vjerovanja bez njegovog svjesnog odbacivanja”, pa su tako svi koji nisu razmišljali o postojanju božanstava de facto ateisti. Eksplicitni ateizam se definira kao “odsustvo teističkog vjerovanja kroz njegovo svjesno odbacivanje” u što spadaju vjerovanja svih onih koji su razmišljali o postojanju božanstava i odlučili da ona ne postoje. Neki pod eksplicitnim ateizmom podrazumijevaju i antiteizam.

Pozitivni ateizam je eksplicitno tvrđenje da bogovi ne postoje. Negativni ateizam obuhvata sve druge oblike ne teizma. Stoga, prema ovoj kategorizaciji, svako tko nije teista je ili negativni ili pozitivni ateista.

Agnosticizam je filozofsko i teološko vjerovanje da je spiritualna istina, kao što su postojanje Boga, bogova ili božanstava, nepoznati ili ih je nemoguće utvrditi a koristi se i za one koji nisu ubeđeni ili ne pridaju značaja saznanju o postojanju božanstava ili drugih duhovnih pojava. Rječ agnostik vodi poreklo od grčkog i znači – bez znanja. Agnostici mogu da tvrde da je nemoguće doći do potpunog i sigurnog duhovnog saznanja; neki dopuštaju da je to i moguće, ali oni lično nemaju takvo saznanje. Agnosticizam u oba slučaja uključuje skepticizam prema religioznim vjerovanjima.

U praktičnom ili pragmatičnom ateizmu, također poznatom pod nazivom apateizam, osobe žive kao da nema bogova i objašnjavaju prirodne fenomene bez njihovog pripisivanja nečemu božanskom. Postojanje boga nije obavezno odbačeno, ali se može smatrati bespotrebnim ili beskorisnim; prema ovom mišljenju, bogovi ne objašnjavaju svrhu života, niti utiču na svakodnevni život. Oblik praktičnog ateizma sa implikacijama za naučnu zajednicu je metodološki naturalizam — „tiho usvajanje tvrdnje o filozofskom naturalizmu u okviru naučnog metoda sa ili bez potpunog prihvaćanja ili vjerovanja u njega.

Praktični ateizam može imati različite oblike: 1) odsustvo virskih motiva — vjerovanje u bogove ne motiviše moralne akcije, religiozne akcije ili bilo koji drugi oblik akcije; 2) aktivno isključivanje problema boga i religije iz intelektualnih težnji i praktičnih akcija; 3) indiferentnost — odsustvo bilo kakovog interesa za probleme bogova i religije; 4) nepoznavanje koncepta božanstva.

Teoretski ateizam eksplicitno postavlja argumente protiv postojanja bogova, kao odgovor na česte teističke argumente kao što su argument o dizajnu ili Paskalova opklada.

Epistemološki ateizam tvrdi da ljudi ne mogu spoznati boga ili utvrditi postojanje boga. Osnova za epistemološki ateizam je agnosticizam. U filozofiji imanentnosti, božanstvo je neodvojivo od sveta, uključujući ljudski um, i svest svake osobe je zaključana u subjektu. Prema ovom obliku agnosticizma, ovo ograničenje u pogledu onemogućava svaki objektivni zaključak od vjerovanja u boga do potvrde njegovog postojanja. Racionalistički agnosticizam Kanta i doba prosvjećenosti prihvata samo znanje izvedeno iz ljudske racionalnosti; ovaj oblik ateizma je stava da bogovi u načelu nisu primetni i stoga se ne može znati da postoje. Skepticizam, zasnovan na idejama Dejvida Hjuma, je stava da je izvjesnost nečega nemoguća, pa nitko nikad ne može znati za postojanje boga. Određivanje granice između agnosticizma i ateizma nije prosto. Agnosticizam se može smatrati kao nezavisni, osnovni pogled na svet.

Drugi argumenti za ateizam koji se mogu klasificirati kao epistemološki ili ontološki, uključujući logički pozitivizam i ignosticizam, navode besmislenost ili nerazumljivost osnovnih izraza kao što je „bog“ ili tvrdnji kao što je „bog je svemoguć“. Teološki nonkognitivizam smatra da stav „bog postoji“ ne iskazuje neki jasan stav, već da je besmislen.

Logički ateizam drži da su različitim koncepcijama boga pripisane logički proturječne osobine. Ovi ateisti navode deduktivne argumente protiv postojanja boga, posebno ističući nekompatibilnost i proturječnost između određenih osobina, kao što su savršenstvo, status tvorca, nepromjenljivost, sveznanje, sveprisutnost, svemogućnost, sve blagonaklonost, transcendentnost, ličnost (kao osoba), nefizikalnost, pravednost i milost.

Filozofi poput Ludviga Fojerbaha i Sigmunda Frojda zastupali su mišljenje da su bog i druga religiozna vjerovanja ljudsko djelo, stvoreno da se zadovolje različite psihološke i emocionalne želje i potrebe. Ovo je također stav mnogih budista. Karl Marks i Fridrih Engels, inspirirani Fojerbahovim radom, su tvrdili da su bog i religija društvene funkcije, koje koriste oni na vlasti da iskorištavaju radničku klasu. Prema Mihailu Bakunjinu, „ideja boga podrazumijeva napuštanje ljudskog razuma i pravde; to je najodlučnije negiranje ljudske slobode, i neizostavno se okončava porobljavanjem čovječanstva, u teoriji i u praksi“. Bakunjin je obrnuo Volterov čuveni aforizam „ako bog ne postoji, potrebno ga je izmisliti“, i umjesto toga predložio: „ako je bog zaista postojao, trebalo bi ga ukinuti“.

Preuzeto: Wikipedia

Uredio: prof.dr.med.Robert Semnic

Robert Semnic

Robert Semnic, liječnik, znanstvenik, profesor radiologije, kateheta
Rođen je u Dubrovniku 20. IV 1966. godine gdje je i kršten. Srednju medicinsku školu i Medicinski fakultet završava u Novom Sadu. U braku je sa Marijom sa kojom ima troje djece: Borisa, Isidoru i Hanu. Bio je zaposlen na Institutu za onkologiju u Srijemskoj Kamenici kao radiolog a kao profesor na Katedri radiologije Medicinskog fakulteta u Novom Sadu do 2016. godine. 1999. godine je diplomirao na Katehetsko-teološkom Institutu u Subotici. Suradnik na Radio Marije u emisiji „Vjera i zdravlje“ 2004. godine. Suradnik je portala www.svjetlo-vjere.com od njenog osnutka a od 2015. godine je suradnik lista "Zvonik", mjesečnika Subotičke biskupije. Od 2016. godine radi u Švedskoj kao radiolog.

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.