Nerijetko se zapitam, razmišljam o ovome – kakvu sliku društvene mreže daju o nama?! Rijetko ko postavlja na facebook, instagram, twitter ono što bi ga „ocrnilo“, ono što ne odaje lijepu sliku o nama. Ako je tako, mi onda proračunavajući i birajući šta ćemo postaviti ustvari drugima „serviramo“ lažnu sliku o sebi.Postavljamo ono što se sviđa drugima, što je trenutno aktualno. Nije li to licemjerno? Dvolični smo. Volimo jednu vrstu glazbe, ali u društvu slušamo drugu da bismo bili prihvaćeni, cool; na društvene mreže stavljamo ono što je aktualno, što svi vole, iako se često dešava da to i ne simpatišemo. Stvaramo lažnu sliku o sebi, svojim interesovanjima, onome što volimo.Slično se dešava i sa LIKE-ovima, komentarima. To svi moraju vidjeti, moramo biti što zanimljiviji, simpatičniji. Postavljamo fotografije i time promoviramo sebe, hvalimo se nekim stvarima. Sve je to u redu ako je u granicama normale, ali često znamo pretjerati da bismo bili prihvaćeni. Među virtualnim prijateljima su nam „bitne“ osobe koje svi vole, poštuju. A dešava se i da nekome nešto ne smijemo da LIKE-ujemo i komentiramo, zbog drugih, da ne bi vidjeli. Društvene mreže, međutim, mogu biti i veoma korisne – radi bržeg širenja nekih informacija. Nisu u pitanju samo svjetovne informacije, u posljednje vrijeme se puno informacija iz Crkvenog života nalazi na društvenim mrežama. Mladi su dosta prisutni na internetu i na taj način informacije mnogo brže dolaze do njih i šire se. S toga – istaknimo ono što volimo bez obzira koliko se drugi slažu sa tim. Pa, ko nas ne podržava i nije nam prijatelj. Ne stvarajmo lažnu sliku o sebi, ne budimo licemjerni, dvolični, već onakvi kakvi zaista jesmo. Ko nas voli prihvata nas takve kakvi jesmo. Nema potrebe da se mijenjamo ili glumimo radi drugih, verovatno nevažnih, prolaznih osoba u našem životu.
Dodajte komentar