Kada je biskup Robert Morlino 2003. postao novi biskup Madisonske biskupije, počeo je polagano i potiho ohrabrivati svećenike da što više promiču štovanje Presvetog Oltarskog Sakramenta – kroz više klanjanja, pobožnijih slavlja Mise, i tako što će vratiti svetohranište ili tabernakul – u središte crkava.
No, sada je to objavio i službeno. Biskup Morlino od svojih svećenika je zatražio da se pobrinu da se u svkoj crkvi njegove dijeceze svetohranište premjesti u središte, iza oltara, do 2018. godine.
„Sasvim je jasno da razlog leži u tome što biskup želi iznova istaknuti kako upravo živi Bog prebiva u svetohraništu“, rekao je za CNA patrick Gorman, ravnatelj Ureda za bogoslužje u dijecezi Madison.
„Ovo nije samo neki puki komad namještaja koji se može smjestiti bilo gdje, ovo je kuća živoga Boga, i zato ga želimo imati na istaknutom mjestu gdje se ljudi mogu moliti pred njime kad god to požele.“
U vrijeme Drugog vatikanskog sabora, mnoge su crkve u Madisonu, kao i diljem Sjedinjenih Država, premjestile svoja svetohraništa ili u stranu svetišta, ili u pokrajnje kapele. Tada je, kaže Gorman, prevladavala zamisao da će ovo stvoriti zasebno, tiho mjesto koje će potaknuti više ljudi da provode vrijeme u klanjanju.
„Nakon 2. vatikanskog, (svetohranište) se moglo nalaziti u svetištu ili u zasebnoj kapeli… no i dalje je moralo biti na istaknutom mjestu, što je izazvalo popriličnu zbunjenost. Svetohraništa su smještana u kapele koje nisu bile ni blizu lađi crkve, a kamoli svetišta, pa tako kada biste ušli u prosječnu crkvu, ne biste nigdje vidjeli svetohranište“, rekao je.
„Držim da je to bio prvi korak u konfuziji, reći da Crkva sada ima ove dvije opcije, i da bi to tako trebalo biti. Kapela se na neki način „razvela“ od prostora za bogoslužje crkve, i na neki način se maknula u stranu za nešto sasvim zasebno.“
Bilo je i onih koji su u to vrijeme argumentirali da Krist ima dvije prisutnosti u Euharistiji – svoju Prisutnost u svetohraništu i svoju Prisutnost na oltaru, te da ove dvije zasebne lokacije pomažu kako bi se ovo naglasilo.
Gorman tvrdi kako je malo onih u Crkvi koji prihvaćaju ovaj argument, te da je on samo doprinio još većoj zbunjenosti.
„Ne postoji konflikt kada je riječ o Isusovoj Prisutnosti u Presvetom Sakramentu, bilo na oltaru ili u svetohraništu“, dodaje Gorman.
Postoji nekoliko velikih katedrala i bazilika – poput Bazilike sv. Petra u Rimu npr. – u kojima je i dalje postoje odvojene kapele za svetohraništa i euharistijsko klanjanje, no to je prvenstveno radi toga što te crkve posjećuju velika mnoštva posjetitelja i turista, kaže Gorman.
No, isto ne vrijedi i za većinu crkava u Madisonu.
„Prosječna crkva u nekoj biskupiji nema mnoštva posjetitelja koji stalno dolaze i odlaze, a posebno u našoj biskupiji, čak i kada se izgradi nova katedrala, sumnjam da će se što promijeniti po tom pitanju, tako da uistinu nema potrebe za pokrajnjom kapelom“, rekao je.
„Ljudi mogu ući u crkvu, i u njoj će biti tišina. Povremeno mogu naletjeti na kakvu probu vjenčanja ili štogod slično, no s time se nije teško nositi.“
Čak i prije nego je biskup Morlino iznio svojim svećenicima trogodišnji plan za premještanje svetohraništa, nekoliko godina ranije tražio je da svaka novosagrađena crkva u dijecezi svetohranište stavi u središte, iza oltara.
Mnogi svećenici su ionako željeli na vlastitu inicijativu premjestiti svetohranište u središte svojih župnih crkava, tako da je to bio smjer kojim je biskupija već krenula, rekao je Gorman.
Biskup je dao trogodišnji rok za ovaj projekt jer sama narav svetohraništa otežava njihovo premještanje – trebali bi biti načinjeni od čvrstih, neslomljivih materijala, i trebali bi biti osigurani i pričvršćeni u crkvi.
Gorman je rekao da će u većini slučajeva ovo premještanje biti posve jednostavno. U većini crkava svetohraništa su već unutar svetišta, no često nisu u centru. U nekolicini crkava za ovaj zahvat trebat će nešto više vremena i napora.
No, sve u svemu, kaže nam Gorman, ovaj projekt je jako dobro prihvaćen u dijecezi među svećenicima, ali i vjernicima, od kojih su mnogi svome biskupu uputili zahvalu putem društvenih mreža.
„Nisam čuo da bi previše ljudi pogodio ovaj potez, a da budemo iskreni, ionako je velik broj svećenika već to napravio… tako da to i nije neko veliko pitanje. Išli smo u tom smjeru, biskup je to zamijetio, no rekao je, idemo to privesti kraju.“
„Naša zamisao sastoji se u tome da želimo Krista smjestiti na najistaknutije mjesto u crkvi, jer je to upravo i položaj koji On i ima u Crkvi, tijelu Kristovom“, dodao je. „Dakako, u svatohraništu se nalazi sam Krist, pa tako i stoji na čelu naše crkve.“
„To što svetohranište ima svoje istaknuto mjesto u središtu crkve je samo još jedan način na koji pokazujemo da vjerujemo u Kristovu prisutnost, i da ćemo ga slijediti kamo god pođe.“
Izvor: tradicionalnamisa.com
Foto: Elvir Tabaković
Uredio: Nikola Knezi
Dodajte komentar