Nalazimo se u vremenu darivanja. Božićni i novogodišnji praznici poticaj su nam (pored rođendana, imendana i drugih godišnjica) da se oko nekoga potrudimo i darujemo mu nešto. No, često zaboravimo, smetnemo s uma koja je suština darivanja. Da bismo se „pokazali“ kupujemo skupocene darove, „izmišljamo toplu vodu“, želimo nemoguće.
Darivanje se može shvatiti, sagledati dvojako. Darujemo li nešto nesebično ili sebično? Želimo li se „pokazati“ ili nekome nešto iskreno darovati? U tome je razlika. Kaže Isus u Matejevom evanđelju: „Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače, nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. Kada dakle dijeliš milostinju, ne trubi pred sobom, kako to u sinagogama i na ulicama čine licemjeri da bi ih ljudi hvalili. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kada daješ milostinju – neka ti ne zna ljevica što čini desnica, da tvoja milostinja bude u skrovitosti. I Otac tvoj koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti!“ (Mt 6, 1-4).
Isus spominje milostinju. Božićni, novogodišnji praznici uvijek, vjerujem, raspale vatru u našim srcima, umnože ljubav. No, imamo li tada ljubavi samo za naše bližnje, ili nam sreća ne zamagljuje vid? Primjećujemo li ljude oko sebe kojima je potrebna pomoć? Pomislimo kako bismo se mi osjećali da nam nedostaju materijalne sitnice koje obilježavaju Božić – ukrašen bor, jaslice, darovi, kolačići, svečani ručak. To jesu materijalne stvari, ali i one čine Božić i čine nas sretnim. U vrijeme slavlja uvijek nešto pretekne. Pa i da ne pretekne – izdvojmo nešto za bolesne, siromašne, potrebite. Budimo skromni, ponizni, jednostavni, kao što želi Isus – ne trubimo, ne hvalimo se, nego od srca pomozimo. Osim poneke materijalne sitnice, tim osobama će mnogo više značiti ako im pružimo, darujemo malo ljubavi. Ljubavi u vidu posjete, pomoći u domu, razgovora, zagrljaja. Namjerno naglašavam pomoć, darivanje potrebnima, jer nas često zaslijepe sjaj darova, ukrasnih lampi i ne vidimo realnost oko sebe. A oko nas uvijek ima onih koji sami provode Božić – bolesni, u postelji, bez ikoga i ičega. Osvrnimo se oko sebe i darujmo, prije svega svoje srce, ljubav drugima.
Darujmo svoje vrijeme, pomoć i na svojoj župi. Crkva treba lijepo da izgleda ne bismo li Isusa dočekali dostojanstveno. On jeste rođen skromno, u štali, na slami da bi nam pokazao da se ponizuje zbog nas. No, treba Ga dočekati lijepo i radosno. Za Njegov dolazak trebamo pripremiti i svoju nutrinu. Očistiti srce od grijeha, od sebičnosti, oholosti, zavisti.
Sigurno ste pripremili darove za svoje bližnje – obitelj, prijatelje. Ako još uvijek niste – ne uzimajte nešto sjajno, veličanstveno. Darujte nešto od srca. Nešto što vašim bližnjima doista znači, što će im pokazati da ih cijenite, volite, poštujete, da ih poznajete. Nije „umjetnost“ izabrati pravi dar za osobe koje poznajemo, volimo. To ne mora biti nešto skupoceno; prave osobe će biti oduševljene „pravim darom“, onim darom koji povezuje nas sa njima. Ako znamo da mama voli crvene ruže, sigurno ćemo je obradovati jednim buketom; ili ako prijatelj voli čokoladne bananice – zasigurno će ih i podijeliti sa nama. Te „sitnice“, znaci pažnje mnogo više znače. Divno je znati da nas neko poznaje, da zna što volimo, što nas čini sretnim. No, iznad svega – darujmo jedni drugima ljubav! Zagrljaje, riječi utjehe, ohrabrenja. Svima nam prija kada je neko uz nas. Dakle, ne zamarajmo se materijalnim stvarima, već izdvojmo vrijeme, ljubav, pažnju za druge. I za potrebite i za bližnje. A nadasve za Isusa! Dočekajmo Ga, i to ne samo na Božić nego uvijek, čista srca, radosnog lica i otvorenih dlanova! Želim vam svima da ovo blago vrijeme provedete radosni, s osmijehom na licu, uz bližnje, okruženi ljubavlju i Božjim blagoslovom!
Jelena Pinter
Foto: bif.rs
Dodajte komentar