Vjera Meditacije Naši grijesi i ispovijed
Meditacije Vjera

Naši grijesi i ispovijed

RESTRICTED TO EDITORIAL USE - MANDATORY CREDIT "AFP PHOTO / OSSERVATORE ROMANO" - NO MARKETING NO ADVERTISING CAMPAIGNS - DISTRIBUTED AS A SERVICE TO CLIENTS This handout picture released on March 28, 2014 by the Vatican press office shows Pope Francis during a confession as part of a penitential mass at St Peter's Basilica at the Vatican. AFP PHOTO / OSSERVATORE ROMANO/HO RESTRICTED TO EDITORIAL USE - MANDATORY CREDIT "AFP PHOTO / OSSERVATORE ROMANO" - NO MARKETING NO ADVERTISING CAMPAIGNS - DISTRIBUTED AS A SERVICE TO CLIENTS-/AFP/Getty Images

„Glas viče: Pripravite put Gospodinu u pustinji, poravnite u stepi stazu Bogu našemu! Svaka dolina nek se povisi, svaka gora i brežuljak neka se spusti; što je krivudavo, neka se izravna, što je hrapavo, neka se izgladi“![1] najbolji način da pripravimo svoju dušu na Gospodinov dolazak jest pripraviti se dobro za ispovijed. Potreba za ovim sakramentom, izvorom milosti i milosrđa kroz cijeli naš život, posebno dolazi do izražaja u ovo vrijeme kada nas liturgija Crkve potiče i ohrabruje na iščekivanje Božića. Predlaže nam ovako moliti: „Bože, ti si poslao na svijet svojega Sina jedinca da ljudski rod oslobodiš staroga ropstva; mi čekamo njegov dolazak: nagradi nas pravom slobodom.“[2]

Ispovijed je, uz svetu euharistiju, sakrament koji nas pripravlja i za konačni susret s Kristom na kraju našega života. Sav naš život neprekidno je došašće, iščekivanje posljednjega trenutka za koji se ne prestajemo pripravljati iz dana u dan. Tješi nas pomisao da i sam Gospodin žarko želi da budemo s njim „u novom nebu i novoj zemlji“.[3] Svaka dobro obavljena ispovijed ohrabrenje je koje primamo od Gospodina za naš daljnji put, bez malodušnosti, bez žalosti, oslobođeni svojih bijeda. I Krist nam nanovo govori: „Hrabro, sinko, otpuštaju ti se grijesi“[4], sinko započni još jednom. On sam oprašta nam nakon poniznoga ispovijedanja naših grijeha. Ispovijedamo svoje grijehe „samome Bogu“, podsjeća nas Ivan Pavao II., „iako ih u ispovjedaonici sluša čovjek-svećenik. Ovaj čovjek je ponizni i vjerni poslužitelj toga velikog otajstva koje se ispunilo između sina koji se vraća i Oca.“[5] „uzroke zla ne treba tražiti izvan čovjeka, nego naprotiv u nutrini njegova srca; a i lijek dolazi također iz srca. Stoga se kršćani, kroz iskrenost vlastitog napora za obraćenjem, moraju pobuniti protiv skrivanja čovjeka i vlastitim životom objaviti radost istinskoga oslobođenja od grijeha, milost iskrena pokajanja, čvrstu namjeru za pokajanjem i iskrenu ispovijed grijeha.“[6] Za spasenje onih koji su upali u smrtni grijeh poslije krštenja ovaj sakrament je jednako potreban kao što je krštenje potrebno onima koji se još nisu rodili za nadnaravni život: „Sakrament pokore sredstvo je koje zasićuje čovjeka pravednošću koja proizlazi iz samoga Otkupitelja.“[7] I toliko je važan za Crkvu da svećenici moraju „držati svoju službu ispovjednika jednom od najvažnijih… Druge aktivnosti morale bi se odgoditi ili izostaviti: ali ne ispovjedaonica.“[8] Svi smrtni grijesi počinjeni nakon krštenja, i okolnosti koje mijenjaju njihovu vrstu, trebaju proći kroz sud pokajanja, u tajnoj ispovjedi na uho, s osobnim odrješenjem. Sveti Otac nas sve moli da učinimo koliko god možemo „kako bismo pomogli crkvenoj zajednici u potpunosti cijeniti vrijednost osobne ispovijedi kao osobnoga susreta s milosrdnim Spasiteljem, koji nas ljubi, te bili vjerni smjernicama Crkve u tako važnu pitanju“.[9] „Međutim, ne smijemo zaboraviti da je obraćenje osobito dubok unutarnji čin u kojem pojedinca ne može zamijeniti netko drugi, niti ga može zamijeniti zajednica.“[10] Ispovijed, osim što treba biti potpuna što se tiče teških grijeha, mora biti nadnaravna: tj. moramo biti svjesni da tražimo oprost od samoga Gospodina, kojega smo uvrijedili, jer svaki grijeh, i oni koje smo počinili protiv svoje braće, uvrjeda je Bogu. Ispovijed učinjena u nadnaravnome duhu istinski je čin ljubavi prema Bogu; u dubini duše čujemo Krista koji kaže Petru: „Šimune Ivanov, voliš li me?“ Istim riječima apostola možemo mu odgovoriti: „Domine, tu omnia scis, tu cognoscis quia amo te“,[11] Gospodine, ti sve znaš, tebi je poznato da te volim…unatoč svemu.

Poslije smrtnoga grijeha, najveća nesreća za dušu je laki grijeh jer nas lišava mnogih djelatnih milosti. Svaka malena nevjera veliko je izgubljeno blago: slabi ljubav, povećava poteškoće u vršenju krjeposti koje svaki put postaje sve teže; i unaprijed pripravlja na smrtni grijeh, u koji će se upasti ako se brzo ne djeluje.

Česte pričesti i ispovijedi najbolja su pomoć u izbjegavanju lakih grijeha. U ispovijedi dobivamo, osim toga, posebne milosti za izbjegavanje tih nedostataka i grijeha za koje smo se optužili i pokajali. Voljeti čestu ispovijed znak je tankoćutnosti duše i ljubavi prema Bogu; zapustiti je ili je obavljati ravnodušno znak je nedostatka unutarnje finoće i, često, pravo otvrdnuće prema nadnaravnome. Učestalost ispovijedanja treba odrediti sukladno posebnim potrebama naše duše. Kada je osoba ozbiljno odlučila vršiti u svemu volju Božju i biti posve Božja, osjećat će stvarnu potrebu za češćim i točnijim primanjem ovoga sakramenta: „Redovito obnavljanja ispovijed, takozvana ispovijed iz pobožnosti, uvijek u Crkvi pratila uzdizanje k svetosti.“[12] Pomirenje svakog čovjeka s Bogom i Crkvom u sakramentu ispovijedi jedno je od najintimnijih i najosobnijih ljudskih djela. Kod svake ispovjedi promijeni se mnogo važnih stvari u svetištu naše savjesti. Ujedno, ne smijemo zaboraviti da ovaj sakrament nosi u sebi duboku i neodvojivu društvenu dimenziju. Kod osobe koja se ispovijeda mnoge se stvari mijenjaju u obiteljskoj sredini, na fakultetu, na poslu, u odnosu prema prijateljima itd.

Grijeh, budući da je najveća čovjekova tragedija, stvara duboki poremećaj u onome koji ga čini. A tko je poremećen, širit će nemir i na one koji ga okružuju. U sakramentu pokajanja Gospodin, osim što oprašta grijeh, vraća duši izgubljeni red i sklad. Dobro obavljena ispovijed velik je dar svima onima koji žive i rade s nama; od nje imaju dobrobiti i mnoge druge osobe s kojima se susrećemo svaki dan. Ponašamo se i govorimo na drukčiji način kada primamo redovito milost ovoga sakramenta. Kada se vjernik ispovijedi, vrši se neprocjenjivo dobro u korist cijele Crkve: ona se sva veseli i otajstveno se obogaćuje svaki put kada svećenik izgovara riječi odrješenja. Na temelju zajedništva svetih svaka ispovijed ima blagotvorne učinke na cijelo mistično tijelo Kristovo.

U unutarnjem životu Crkve – kojoj je Krist kamen zaglavni – svaki vjernik podupire druge svojim dobrim djelima, i na isti je način od drugih potpomognut. Svima nam je potrebno to zajedničko blago duhovnih dobara, i, zapravo, svi u njemu neprestano sudjelujemo. Naše zasluge pomažu našoj braći ljudima na cijeloj zemlji; isto tako, grijeh, mlakost, laki grijesi, malograđanština, nanose štetu svim članovima hodočasničke Crkve: „Ako trpi jedan ud, trpi zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi.“[13] „To je naličje one solidarnosti što se, s vjerskoga gledišta, očituje u dubokom i čudesnom otajstvu općinstva svetih zbog kojeg se moglo reći da svaka duša što se uzdiže, uzdiže i svijet. Tom zakonu uzdizanja odgovara, na žalost, zakon pada, tako da se može govoriti o zajedništvu grijeha, kojim duša koja se grijehom srozava, sa sobom srozava Crkvu, a u nekom smislu i čitav svijet. Drugim riječima, nema grijeha, pa ni najunutrašnjijeg i najtajnovitijeg, da je u potpunosti čin pojedinca i da se isključivo tiče samo onoga koji ga je počinio. Svaki grijeh ima više ili manje snažnih, više ili manje opasnih posljedica na cijelu crkvenu zajednicu i na svu ljudsku obitelj.“[14]

Kada pokajnik pristupa ispovijedi s pravim raspoloženjem srca, to je trenutak veselja ne samo za njega nego za sve. „A kad je nađe, pozove prijateljice i susjede pa će im: Radujte se sa mnom.“[15] Blaženi na nebu, svete duše u čistilištu i Crkva koja je još uvijek hodočasnička na ovoj zemlji raduju se svaki put kada se udijeli odrješenje.

„Odriješiti“  spone grijeha i u isto vrijeme svezati čvorove bratstva: ne bismo li trebali pristupati ovom sakramentu s više radosti i točnosti, znajući da samim time što se dobro ispovijedamo pomažemo mnogim drugim kršćanima, a posebice onima oko nas? Zamolimo Boga zajedno s Crkvom: „Utješi nas dolaskom svojega Sina, da nas više ne okruži stara zloća grijeha.“[16]

[1] Iz 40,1-11

[2] Zborna molitva sv.mise subote prvoga tjedna Došašća

[3] Otk 21,1

[4] Mt 9,2

[5] IVAN PAVAO II.,Homilija,16. ožujka 1980.

[6] Usp. ISTI, Homilija, 5. travnja 1979.

[7] ISTI, Enciklika Redemptor hominis, 20.

[8] PAVAO VI., Govor, 20. travnja 1978.,navedeno u: IVAN PAVAO II., Homilija, 17. studenoga 1978.

[9] IVAN PAVAO II., Govor, Tokio, 23. studenoga 1981.

[10] ISTI, Enciklika Redemptor hominis, 20.

[11] Iv 21,17

[12] IVAN PAVAO II.,Govor, 30. siječnja 1981.

[13] 1 Kor 12,16

[14] IVAN PAVAO II., Apostolska pobudnica Reconciliatio et paenitentia, 16.

[15] Lk 15,9

[16] Zborna molitva sv. Mise utorka prvoga tjedna Došašća.

Preuzeto: FRANCISCO FERNANDEZ-CARVAJAL, Razgovarati s Bogom, Verbum, 2010. , Split.

Photo: http://sites/svjetlo-vjere.com/files.thestar.com

Nikola Knezi

Nikola Knezi, liječnik, asistent Katedre za anatomiju Medicinskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu
Rođen je 1990. godine. Tijekom osnovne škole postao je ministrant u rodnoj župi Rođenja Blažene Djevice Marije kao i u crkvi Sv. Stjepana kralja pri karmelićanskom samostanu u Somboru, a kasnije obnašao službu lektora i akolita. Učestvovao je ostvarenju emisije "Na slobodu pozvani" na valovima Radio Marije. Bio je autor meditativnih članaka objavljenih u katoličkom listu subotičke biskupije "Zvonik". Na radu internet stranice www.svjetlo-vjere.com angažiran je od samog početka kao suosnivač, član uredništva i autor. Srednju medicinsku školu "Dr Ružica Rip" smijer medicinski tehničar pohađao u Somboru. Na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu diplomirao i promoviran u doktora medicine. Trenutačno je student doktorskih studija kliničkih istraživanja (neuronauke) na istom fakultetu. Autor je i koautor znanstvenih radova iz područja fundamentalne medicine objavljenih na domaćim i internacionalnim skupovima i časopisima.

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.