TREĆI DAN: Srušiti sebičnost
O dođi, Stvorče, Duše Svet, pohodi duše vjernika, poteci višnjom milosti u grudi štono stvori ih.
Ti nazivaš se Tješitelj, blagodat Boga svevišnjeg, studenac živi, ljubav, plam i pomazanje duhovno.
Darova sedam razdaješ, ti, prste desne Očeve, od vječnog Oca obećan, ti puniš usta besjedom.
Zapali svjetlo u srcu, zadahni dušu ljubavlju, u nemoćima tjelesnim potkrepljuj nas bez prestanka.
Dušmana od nas otjeraj i postojani mir nam daj, ispred nas idi vodi nas, da svakog zla se klonimo.
Daj Oca da upoznamo i Krista sina njegova. i u te Duha njihova da vjerujemo sveudilj.
Sva slava Ocu vječnomu i uskrslomu Sinu mu, s tješiteljem Presvetim nek bude sad i uvijeke. Amen.
RAZMATRANJE:
Iako je duša čovjekova oslobođena od osobnih grijeha snagom Kristovog otkupljenja, na duši ipak ostaju tragovi i rane, što sv. Ivan od Križa, a za njim i o. Gerard, nazivaju požudama, strastima, sebičnostima. Sv. Ivan kaže da dok se duša od njih ne otkine nema sposobnosti primiti Duha Božjega. Požude zamaraju dušu i dosađuju joj i svaka duša koja bi se uspela na brdo mora odbaciti od sebe tuđe bogove tj svoje osjećaje i želje. Po uzoru na ovog velikog mistika naš o. Gerard bilježi ovako: „Zbog istočnoga grijeha u gadnoj smo bari… Nevaljalo nagnuće: bijesno lajući psić ili pokvareni radio.. nagnuća: crvi koji muče dušu. Strast je aždaja pa ne da mira. Mrtvljenje je savladava.“ Dalje o. Gerard donosi: „Neka sam duhovno mrtav za ono što kvari pažnju“, tj iskustvo što sv. Ivan naziva ljubavna pažnja, a označuje prijelaz iz meditacije u motrenje. Otac Gerard kaže da dok Isusa gleda uživa nebo očima duše. Po uzoru na sv. Ivana koji kaže da se sjedinjenje ostvaruje kad dvije volje, Božja i ljudska postanu samo jedna, Božja. Tako isto i o. Gerard po tom princimu razmišlja te zaključuje da kad je naše „ja“ zadavljeno, onda nas vodi Božja volja. Gerard razmišljajući na svoj način o rušenju sebičnosti, pronalazi u Pravilu rasvjetljenom po nauku sv. Terezije i sv. Ivana od Križa, da se to može učiniti putem bogoslovnih kreposti koje stružu ono što je zagoreno. (usp. Ante Stantić, „G.T.Stantić – učenik Ivana od Križa“)
MOLITVA:
O slavni Sveti Oče Ivane od Križa, uzvišeni Učitelju Crkve, radi iskrene svoje želje da postaneš sličan Isusu Raspetome nisi sve do posljednjeg časa svojega svetog života ništa žarče želio nego trpjeti i biti prezren od svih. I tako je goruća bila tvoja žeđ za patnjom, da je tvoje velikodušno srce kliktalo od radosti usred najgorčih muka i trpljenja. Molim te, ljubljeni Sveti Oče Ivane, poradi slave koju si zaslužio svojim velikim patnjama, izmoli mi svojim zagovorom od Boga ljubav prema patnji, te milost i jakost da snosim sve žalosti i protivštine kao sigurno sredstvo, da postignem krunu koja mi je pripravljena u nebu. O predragi sveti Oče Ivane, usliši s uzvišenog prijestolja slave, na kojem sada slavno stoluješ, moj vapaj, da po tvojem uzoru uzljubim križ i patnju i tako zaslužim postati dionikom tvoje slave. Amen.
Uredio: br. Danijel od Agonije Isusova Srca, OCD
Foto: wikipedia.org
Dodajte komentar