DRUGI DAN: Vjera, ufanje i ljubav – „ruho novo, mirisavo i lipo“
O dođi, Stvorče, Duše Svet, pohodi duše vjernika, poteci višnjom milosti u grudi štono stvori ih.
Ti nazivaš se Tješitelj, blagodat Boga svevišnjeg, studenac živi, ljubav, plam i pomazanje duhovno.
Darova sedam razdaješ, ti, prste desne Očeve, od vječnog Oca obećan, ti puniš usta besjedom.
Zapali svjetlo u srcu, zadahni dušu ljubavlju, u nemoćima tjelesnim potkrepljuj nas bez prestanka.
Dušmana od nas otjeraj i postojani mir nam daj, ispred nas idi vodi nas, da svakog zla se klonimo.
Daj Oca da upoznamo i Krista sina njegova. i u te Duha njihova da vjerujemo sveudilj.
Sva slava Ocu vječnomu i uskrslomu Sinu mu, s tješiteljem Presvetim nek bude sad i uvijeke. Amen.
RAZMATRANJE:
Gerad kako bi slijedio svoga učitelja sv. Ivana ističe da duša mora hodati putem bogoslovnih kreposti. Na tim temeljima mora počivati i sjedinjenje duše s Bogom. On kaže da su bogoslovne kreposti kao ruho koje krasi dušu,, kako bi duša bila rumena i ljubazna, plava i pokorna,, puna nade i pouzdanja i kako se preko toga ruha prelijevaju najljepše boje, sad crvena – ljubav, sad plava – vjera, pa zelena – nada.“
Sveti Ivan od Križa kaže da je vjera unutarnje odijelo, tako svijetlo da zablješti pogleda svakog razuma. Stoga kad duša hoda obučena u vjeru đavao je ne vidi. Kad duša na haljunu vjere obuče haljinu nade oslobađa se od svijeta, a odjelo crvene boje tj ljubav štiti je od svoga tijela. Otac Gerard slijedeći ovaj nauk kaže da treba dati mjesto vjeri jer ona Boga vidi, ufanju jer ono Boga pamti i ljubavi jer ona Boga voli. Za o. Gerarda je razvidno da bogoslovne kreposti čineneposrednu snagu za sjedinjenje duše s Bogom.
Kada razmišljamo o bogoslovnim krepostima na temelju ovih navoda otkrivamo da su one glavni pokretač Ivanovog i Gerardovog duhovnog života.
Gerard hoda putem vjere, ufanja i ljubavi k sjedinjenju s Bogom onako kako to predlaže sv. Ivan od Križa.
(usp. Ante Stantić, „G.T.Stantić – učenik Ivana od Križa“)
MOLITVA:
O slavni Sveti Oče Ivane od Križa, uzvišeni Učitelju Crkve, radi iskrene svoje želje da postaneš sličan Isusu Raspetome nisi sve do posljednjeg časa svojega svetog života ništa žarče želio nego trpjeti i biti prezren od svih. I tako je goruća bila tvoja žeđ za patnjom, da je tvoje velikodušno srce kliktalo od radosti usred najgorčih muka i trpljenja. Molim te, ljubljeni Sveti Oče Ivane, poradi slave koju si zaslužio svojim velikim patnjama, izmoli mi svojim zagovorom od Boga ljubav prema patnji, te milost i jakost da snosim sve žalosti i protivštine kao sigurno sredstvo, da postignem krunu koja mi je pripravljena u nebu. O predragi sveti Oče Ivane, usliši s uzvišenog prijestolja slave, na kojem sada slavno stoluješ, moj vapaj, da po tvojem uzoru uzljubim križ i patnju i tako zaslužim postati dionikom tvoje slave. Amen.
Uredio: br. Danijel Marija od Agonije Isusova Srca, OCD
Foto: wikipedia.org
Dodajte komentar