Trinaesto poglavlje Markova evanđelja nevjerojatno je složeno. Toga je bio svjestan i sâm evanđelista kada je u četrnaestom retku zapisao „tko čita“ – lektor, dakle – „neka dobro shvati“. Pokušajmo, stoga, shvatiti Markovu poruku današnjeg ulomka. „u one dane, nakon one nevolje“ – nevolja je bilo razorenje Hrama i Jeruzalema koje je Isus najavio. Isus se nadovezuje na proročke tekstove, napose na proroka Izaiju, koristeći proročki način govora o padu kraljevstava ugnjetača i izrabljivača. Reče Isus: „sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetliti“. Za ondašnju kulturu, sunce i mjesec su bili božanstva štovana od strane poganskih naroda. Želi reći da će poganski narodi izgubiti svoj sjaj i jakost. Zašto? Isus je već prije rekao: „Potrebno je da evanđelje – Radosna vijest – bude naviješteno svim narodima“. Prema tome, proces oslobođenja, započet padom Jeruzalema, daje svoje rezultate: navještaj Radosne vijesti sa svojom svjetlošću – svjetlošću pravog Boga – zasjenjuje sva ostala božanstva. I evo rezultata: „a zvijezde će s neba padati“ – Što znači „zvijezde“? U ono doba, svi oni koji su imali vlast – kralj, imperator, faraon – bili su smatrani božanstvima koji su, metaforički, boravili na nebu kao zvijezde. Preko evanđeliste Isus nam govori da svi režimi i vlastodršci koji temelje svoju vlast i moć na lažnim božanstvima, od trenutka kada se pojavljuje njegova poruka Radosne vijesti – svi će izgubiti svoj lažni sjaj te će jedni za drugima početi padati kao zvijezde s neba. Isus se nadovezuje na proročanstvo proroka Izaije koji ovako govori protiv Babilona i njegova kralja: „Kako pade s nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru narodâ? U svom si srcu govorio: uzaći ću u visine oblačne, a sruši se u Podzemlje, u dubine provalije“ (Iz 14,12.14-15). Dakle, posljedica Isusova navještaja Radosne vijesti jest ta da će pasti sve strukture vlasti i svaki oblik režima i time će čovjek postati slobodan. „i sile će se nebeske poljuljati.“ Na nebesima – prema Marku – nalazi se Otac, Sin Čovječji i anđeli. Spomenute sile koje su uzurpirale to mjesto pretvarajući se da su božanstva – past će. Isus to jamči: „Tada će ugledati“ – zašto ne kaže „vi ćete ugledati nego oni će ugledat“? Tko su to „oni“? Oni su moćnici, sile koje će pasti sa svoga trona. „Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima“ – oblaci označuju božansko stanje – „s velikom moći i slavom.“ U trenutku kada su sile zbačene i zvijezde počinju padati – tada se očituje moć i slava Sina Čovječjega. Isus nadodaje: „I razaslat će anđele“ – to su oni koji su surađivali na ostvarenju njegove poruke – „i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba.« Novi početak svega! Nadalje, Isus govori: „A od smokve“ – smokva se već pojavila u ovom evanđelju i to kao slika hrama, religiozne institucije, koji imaše svoje blještavilo ali bez ikakva ploda – samo lišće i ništa više. „A od smokve se naučite prispodobi!“ Koje prispodobe? One koju je Isus izrekao protiv religiozne institucije i glavara svećeničkih govoreći o vinogradarima ubojicama od kojih će Bog oteti vinograd. „Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu. Tako i vi“ – Isus se obraća svojoj zajednici – „kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima!“ Što je blizu, na vratima? Kraljevstvo Božje! U trenutka pada Jeruzalema i hrama koji su velika smetnja navještaju Radosne vijesti poganskim narodima, pri padu vlasti i silâ utemeljenih na iskorištavanju i dominiranju – tada se ostvaruje Kraljevstvo Božje. Isus jamči: „Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude.“ Znamo da će Jeruzalem biti razoren 70. godine čime će biti otvoren put poganskim narodima za Radosnu vijest i Kraljevstvo Božje. „Nebo će i zemlja uminuti“ – odnosno sve će proći – „ali riječi moje ne, neće uminuti.“ To znači sljedeće: ako zajednica vjernika naviješta i živi Isusovu Radosnu vijest, svaki sistem vlasti i dominacije propast će zajedno sa svojim vlastodršcima i silnicima. Odlomak završava slikom jednog velikog povjerenja: „A o onom danu“ – dan Isusove smrti – „i času“ – čas progona i smrti njegovih učenika – „nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.“ Što nam to Isus želi reći? Nije važno znati trenutak nego trebamo znati da smo u Očevim rukama. To je Isusov poziv imati povjerenja u Njega i njegova Oca. U toj rečenici nema ničega negativnog. Nažalost, često se krivo shvaća te búdi strah u ljudima. Isus ohrabruje svoju zajednicu vjernika koja se – nemoćna – nalazi pred moćnicima i vlastodršcima ovoga svijeta.
Preuzeto: http://sites/svjetlo-vjere.com/files.studibiblici.it/CROATO/propovijedi.html
Photo: Wikipedia
Dodajte komentar