Propovjedi Siniša Tumbas Loketić 3. vazmena nedjelja – propovijed
Siniša Tumbas Loketić

3. vazmena nedjelja – propovijed

UVOD U SVETU MISU

Draga braćo i sestre! Treća je uskrsna nedjelja. Crkva nas danas poziva, da zajedno razmišljamo o tome koliko smo spremni predati se Božjoj providnosti. Jesmo li mi  uplašeni kršćani? Jesmo li zatvoreni i blokirana od straha pred životom? Molimo Gospodina pod ovom svetom misom da nas ohrabri, da budemo pravi svjedoci Isusa Krista uskrsnuloga.

Draga braćo i sestre!

U uskrsnom vremenu u kojem se nalazimo, svaki dan, a na poseban način svake nedjelje, pred nas vjernike stavlja se razmišljanje o Isusu koji je uskrsnuo, koji je i dalje živ. Izvan svake ljudske logike i zakonitosti, pojavio se netko tko je pokazao da postoji još nešto poslije ovoga života. Pojavio se netko da nam pokaže da postoji dublji smisao svega. Danas bih se zadržao na svetom evanđelju kojega smo upravo čuli, a osobito na tri Isusove rečenice, odnosno misli. Prva njegova misao koju je izrekao u evanđelje jeste: „Zašto se prepadoste?“, te drugu: „Zašto Vam sumnje obuzimaju srce?“ Toliko je straha u našem ljudskom životu. Toliko pitanja postavljamo dragome Bogu tijekom našega života. Rekao bih, ne samo da postavljamo pitanja Bogu, nego se često puta dogodi da od straha i velikih briga, ne znamo ni pitanje postaviti, nego jednostavno ostanemo u tišini. Sva ljudska zloća na ovome svijetu, sve ono zlo što je čovjek spreman učiniti, ovim Isusovim mislima dobija jedan drugi smisao – zapravo jednostavnije rečeno, nema mjesta strahu. Danas nas Isus želi ohrabriti. Danas nam želi poručiti da je On pored nas. Želi nam pokazati da nas nije ostavio same, da se neprestano vraća da nam pokaže da je ovdje. Odakle onda ljudima toliko straha, toliko nesigurnosti? Zašto su i Isusovi učenici bili prepuni straha i nesigurnosti? Dragi prijatelji! Kada u svojem životu napustimo Gospodina, napustimo njegove zapovijedi, onda se u naše ljudsko srce uvlači strah i nesigurnost. Gospodin je tu – ali, kao da čovjeku to ne znači ništa. Potrebno je svakim danom našega života raditi na sebi tako, da pokušavam Gospodina prepoznati u svojem svakidašnjem životu. On je tu, zaista je tu. Nije nas ostavio. Ali, ako čovjek više ljubi tamu nego svjetlost dana, takva mu bivaju i njegova djela. Moramo se konačno otvoriti Duhu Svetom. Moramo konačno u svoj život pozvati uskrslog Gospodina. Budemo li i dalje isti, budemo li i dalje ne činili ništa na našem duhovnom području, onda će naše srce cijeloga života biti prepuno sumnje i straha. Plašit ću se što će drugi reći, plašit ću se što će drugi o meni misliti. Bit će me strah kako će netko reagirati. Sve to će blokirati u mojemu životu i tada napretka nema. Rekao bih da nema ni ljudskog ni duhovnog napretka. Vratimo se dragi župljani na pravi put. Nemojmo kao učenici u današnjem evanđelju biti prepuni straha i nesigurnosti. Ako činimo dobro, ako radimo dobro, ako svakim danom našega života zazivamo uskrslog Gospodina, mjesta strahu nema. Tek onda možemo, kao što u evanđelju piše, a to je ujedno i treća Isusova misao, BITI SVJEDOCI uskrslog Gospodina. neka Gospodin da svima nama snage, da u jedni drugima prepoznajemo djela uskrslog Gospodina. samo tako možemo napredovati, ne samo u duhovnom pogledu, nego kao čovjek, kao kršćanin, kao pravi Isusov učenik. Amen.

Piše: Siniša Tumbas Loketić

Photo: www.pixabay.com

Siniša Tumbas Loketić

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.