Propovjedi Siniša Tumbas Loketić 3. nedjelja Adventa, B.
Propovjedi Siniša Tumbas Loketić

3. nedjelja Adventa, B.

Draga braćo i sestre, draga djeco i mladi!

Treća je nedjelja Adventa. Nedjelja Radosti! Pozvani smo danas na poseban način u svojim srcima probuditi jednu posebnu Radost prema Gospodinu. Juče je u našoj župi bila velika ispovijed, očistili smo naša srca od svih zloća, zato se ono danas i može radovati. Još imamo priliku ispovjediti se, da bi naša radost bila potpuna. Samo čisto srce, radosno srce može činiti ono o čemu govori prorok Izaija u prvom čitanju: “On me posla blagovjesnikom biti ubogima, iscijeliti srca slomljena…“. Često puta se pitamo u svojoj nutrini, kako je neko tako radostan, kako je tako smiren, a ne može se reći da u životu ide sve kako treba. Vidimo danas, da radost koju daje Bog, ništa ne može uništiti niti umanjiti. Koliko je primjera samo svetaca u povijesti crkve koji su klicali od radosti kada su svoje živote gubili. Bili su radosni jer je smisao njihovog života bio Gospodin. Pozvani smo danas preispitati našu Radost. Pozvani smo danas postaviti sebi pitanje: Da li sam ja radostan kršćanin? Ako činim nekome zlo, ako nekome želim zlo, ako nastojim namjerno nešto rušiti, ne mogu tada biti radostan kršćanin. Zapravo, tada sam u svojoj nutrini tužan i potpuno prazan.

U drugom pak čitanju apostol Pavao nas poziva: „Uvijek se radujte, bez prestanka molite, u svemu zahvaljujte.“ Treća je nedjelja Adventa. Vrijeme brzo prolazi. Na početku advetnog vremena, pozvao sam sve nas da nam ovaj Advent bude potpuno drugačiji od bilo kojeg drugog Adventa. Međutim, ovi poticaji apostola Pavla su toliko jaki, da nam mogu pomoći i ukoliko nismo ovaj Advent učinili posebnim. Sad je prilika da krenemo činiti ono što nam Pavao piše. Radujmo se, molimo Gospodina, te mu ujedno i zahvaljujmo na svemu onome što nam u životu daje. Siguran sam da svatko od nas u svojem životu ima zbog čega da se raduje. Hajdemo zajedno na nekoliko trenutaka pogledati svoj život. Imam li zbog čega da se radujem? Zavirite u svoje srce i odgovorite sebi. Evo nas danas ovdje na svetoj misi, živi smo, tu smo. Zar već samo to nije razlog da sam danas sretan? Zbog toga ne treba da sam samo radostan, nego da sam i dragome Bogu zahvalan. A opet, imamo i zbog čega da molimo. Obnovimo danas našu molitvu. Krenimo konačno u razgovor sa dragim Bogom, sa našim Ocem. Prestanimo moliti, nego krenimo razgovarati sa Ocem.  Tom razgovoru iznesimo sve ono što nas opterećuje i čega se bojimo. U tom razgovoru zamolimo ga da nam i oprosti ako sam nešto loše učinili. Piše apostol Pavao: „Vjeran je onaj koji Vas poziva, on će to i učiniti.“ Zar nam to nije dovoljno ohrabrenje? Neće nas Gospodin ostaviti. Vjeran je on, čuje nas, vidi nas, zna sve naše potrebe. Zna sve loše što učinimo, pa ipak pored svega, neprestano nas poziva: Radujte se, molite i bez prestanka zahvaljujte.

Braćo i sestre! Neka ovaj poziv odjekuje u nama još ovih nekoliko dana adventa, da bi Isusovo rođenje dočekali kao novi ljudi. Bolji ljudi. Isusovi učenici koji na sebi rade iz dana u dan. Amen.