Dragi prijatelji!
Čuli smo u prvom čitanju jedan događaj koji se zna neki puta dogoditi i u našim životima. Naime, dvije osobe, u ovom slučaju Eldad i Medad, imaju dar prorokovanja. U ono vrijeme imati dar prorokovanja bilo je nešto jako veliko, dar od Boga! Nešto što su mnogi htjeli imati. Međutim, javlja se jedna opasnost koja je nama ljudima jako bliska, ZAVIST i LJUBOMORA. Osobe okupljene oko Mojsija ne mogu podnijeti da još netko radi, da se još netko trudi, da još netko može nešto napraviti u svome životu. Zar ne, da i mi, vrlo često, znamo pasti u ovu napast, da jednostavno ne možemo podnijeti da drugi čovjek radi, da se trudi, da je uspješan, da je Božji „miljenik“. Molimo braćo i sestre da nas Gospodin očuva od ove velike kušnje, za koju ni ne znamo kako, ali korak po korak, uđe u naš život. U drugom čitanju vidimo što nam sveti Jakov apostol poručuje. On poprilično strogim riječima, teškim terminima govori o bogatašima! Htio bih zajedno sa Vama o ovome promišljati, te proširiti riječi svetoga Jakova na svaku stvar našega života koja nam toliko priraste srcu da nam bude jako teško od nje se izdvojiti. Sveti Jakov ovdje ne misli samo na novac; upozorava nas da je ljudsko srce slabo, da vrlo lako može biti navezano na mnoge materijalne stvari, ali ne samo materijalne, može biti toliko navezano na drugoga, da više ne vidi i ne želi vidjeti sebe, svoje poteškoće, svoje slabosti. To je nešto što predstavlja veliku poteškoću: voljeti – ali ne biti navezan! Potrebna nam je ljubav, potrebna nam je pažnja, potrebne su nam tople riječi drugog čovjeka! Ne možemo sami! Neka nam i u ovome naš Isus pomogne! Da, dok čeznemo za drugom osobom, nikada Isusa ne stavimo negdje sa strane, ili ga opet zovnemo kada smo u problemu i nevolji. Današnje Evanđelje donosi riječi koje nisu lagane! Čini mi se da je problematika prvoga čitanja i evanđelja veoma slična. Zavist i ljubomora se pojavljuju i ovdje, na početku evanđelja. Isusovi učenici ne žele da i drugi čini dobro, da i drugi pomažu! Slava i pažnja koju su dobivali jako njim se svidjela! Sada, kada i netko drugi dolazi u centar pažnje to njim smeta! Ponovno uspoređujem naše dane, naše živote sa riječima iz Svetoga Pisma! Toliko toga se i nama događa! Slabi smo ljudi! Ali ima nade! Ma i najmanje dobro djelo koje učinimo neće propasti na Nebu! Ma svaka pažnja učinjena drugom čovjeku neće propasti! Isus sve to pamti, svaku dobrotu koju smo učinili, svaki zagrljaj iskrenosti prema drugome, svaka čaša vode – neće propasti. Ali, dragi prijatelji, jako pazimo! Strah me je Isusovih riječi da ako sablaznimo bilo koga, jao nama! Teške su Isusove riječi, „….s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more….“! Tako to nekako ne prija našem uhu! Evo nam poticaj, prije svega nama svećenicima, crkvenim ljudima, ali i svima vjernicima, da jako pazimo u ime vjere što radimo, što govorimo, kako se ponašamo! Ne daj Bože da s našim životom nekoga otjeramo iz Crkve, da mu srušimo vjeru!
Dragi prijatelji! Neka nam današnja riječ Božja bude za poticaj da promislimo o svome životu, o našoj vjeri, načinu na kojeg vjerujemo, načinu na koji prakticiramo našu vjeru! Dao dobri Bog, da se barem nekad u životu, a nikad nije kasno, okrenemo ka dobroti, ka praštanju, ljubavi i dobrim djelima. Amen.
Dodajte komentar