Vjera Sinoda o obitelji 2015. Papa Franjo: Neka Crkva živi ljepotu zajedničkoga hoda
Sinoda o obitelji 2015. Vjera

Papa Franjo: Neka Crkva živi ljepotu zajedničkoga hoda

Crkva i Sinoda jesu istoznačnice, jer Crkva nije ništa drugo doli zajednički hod Božjega naroda – jedna je od snažnih misli iz ushićenoga govora pape Franje, koji je održao danas (17. listopada) u Dvorani Pavla VI., povodom 50. obljetnice ustanovljenja Biskupske sinode, na poticaj blaženoga pape Montinija. U jednom od najvažnijih govora svojega papinstva, papa je Franjo istaknuo da će u sinodalnoj Crkvi i obavljanje Petrova primata moći primiti veće svjetlo, te je, osvrnuvši se na apostolsku pobudnicu ‘Evangelii gaudium’, poželio „zdravu decentralizaciju“.

„Hoditi zajedno“. Papa se Franjo u govoru usredotočio na pitanje o tomu što rimskom biskupu znači biti Crkva u hodu. Od Drugoga vatikanskog sabora do sadašnje sinode o obitelji pomalo smo sve snažnije osjećali potrebu i ljepotu ‘zajedničkoga hoda’ – kazao je Papa te napomenuo da je od samoga početka svojega papinstva želio istaknuti sinodu koja je jedna od najdragocjenijih baština sabora.

Svijet u kojemu živimo, i koji smo pozvani voljeti i služiti mu i u njegovim proturječjima, zahtijeva od Crkve jačanje suradnje na svim područjima njezina poslanja. Upravo je put sinodalnosti onaj koji Bog očekuje od Crkve trećega tisućljeća. Ono što Gospodin, u određenom smislu, od nas traži, već je sažeto u riječi ‘sinoda’. Hoditi zajedno – laici, pastiri, rimski biskup; pojam je koji je lako izraziti riječima, ali ne i primijeniti u praksi.

Sveti je Otac potom govorio o „pronicavosti“ koju Božji narod posjeduje u raspoznavanju novih putova koje Gospodin otvara pred Crkvom. Božji je narod svet po pomazanju primljenom od Boga, koje ga čini nezabludivim ‘in credendo’ (u vjerovanju). To me uvjerenje vodilo kada sam poželio da se od Božjega naroda traži mišljenje u pripremi dviju sinoda o obitelji – napomenuo je Papa te dodao da, zacijelo, takvo savjetovanje nikako ne može biti dostatno kako bi se čuo ‘sensus fidei’ (osjećaj za vjeru).

Ali, kako bi bilo moguće govoriti o obitelji ne uključivši same obiteljî, i ne slušajući njihove radosti i nade, njihove boli i tjeskobe? – upitao se Papa te istaknuo – Kroz odgovore na dva upitnika poslana partikularnim Crkvama, dobili smo mogućnost poslušati barem neke od njih, o pitanjima koja ih se izravno tiču, i o kojima mogu mnogo reći.

Sinodalna je Crkva Crkva koja sluša, svjesna da slušati znači više nego čuti – napomenuo je potom Sveti Otac. Riječ je o uzajamnom slušanju u kojemu svatko može nešto naučiti. Vjerni narod, biskupski zbor, rimski biskup – jedan sluša drugoga, a svi slušaju Duha Svetoga, kako bi saznali ono što On govori Crkvama. Biskupska je sinoda – prema Papinim riječima – točka u kojoj se sastaje taj dinamizam slušanja, koji se vodi na svim razinama u životu Crkve. Sinodalni hod započinje slušanjem naroda, a nastavlja se slušanjem pastirâ. Preko sinodskih otaca biskupi djeluju kao istinski čuvari, tumači i svjedoci vjere čitave Crkve – napomenuo je papa Franjo.

Sinodalni put, na kraju, svoj vrhunac ima u slušanju rimskoga biskupa, koji je pozvan očitovati se kao pastir i naučitelj svih kršćana, i to ne krećući od svojih osobnih uvjerenja, nego kao vrhovni svjedok vjere čitave Crkve. Činjenica da Sinoda uvijek djeluje ‘cum Petro et sub Petro’ – dakle, ne samo ‘cum Petro’, nego i ‘sub Petro’ – dodao je Papa – ne znači ograničavanje slobode, nego jamstvo jedinstva. Sinodalnost kao konstitutivna dimenzija Crkve, daje nam najprikladniji okvir tumačenja za razumijevanje same hijerarhijske službe.

Ako shvatimo da su, kako kaže sveti Ivan Zlatousti, ‘Crkva i sinoda istoznačnice, jer – objasnio je Papa – Crkva nije ništa drugo doli ‘zajednički hod’ Božjega stada putovima povijesti, u susret Kristu Gospodinu, razumijemo također da u njoj nitko ne može biti ‘uzdignut’ iznad drugih. Naprotiv, u Crkvi se netko ima ‘sniziti’, kako bi se duž puta stavio u službu braće.

Napomenuvši potom da je Isus ustanovio Crkvu stavljajući na njezin vrh Apostolski zbor, u kojemu je apostol Petar stijena, onaj koji ima „potvrditi“ braću u vjeri, papa je Franjo kazao da se, međutim, u toj Crkvi, kao u preokrenutoj piramidi, vrh nalazi ispod temelja. Zbog toga se oni koji imaju vlast zovu ‘ministri’ jer, prema izvornom značenju te riječi, oni su najmanji među svima. U takvom obzoru, sâm Petrov nasljednik nije ništa drugo doli sluga slugu Božjih. Nemojmo nikada zaboraviti – upozorio je – da je za Isusove učenike, jučer, danas i uvijek, jedina vlast vlast služenja, a jedina moć je moć Križa.

U sinodalnoj Crkvi – napomenuo je Papa – Biskupska je sinoda samo najočitiji izraz dinamizma zajedništva koje nadahnjuje sve crkvene odluke. Prva se razina sinodalnosti ostvaruje u partikularnim Crkvama, u onim ‘tijelima zajedništva’ koja imaju biti povezana s temeljem, i koja polaze od naroda, od svakodnevnih problema; dok se druga razina očituje posebice u biskupskim konferencijama. U sinodalnoj Crkvi, kako sam već rekao, nije potrebno da Papa nadomjesti lokalne biskupe u raspoznavanju svih problema koji se pojavljuju na njihovim teritorijima. U tom smislu osjećam potrebu zdrave ‘decentralizacije’ – napomenuo je Sveti Otac.

Posljednja je razina opća Crkva – istaknuo je potom papa Franjo te objasnio – Biskupska sinoda, budući da predstavlja katoličke biskupe, postaje izraz ‘biskupske kolegijalnosti’ unutar potpuno sinodalne Crkve. Obveza izgradnje sinodalne Crkve, to poslanje na koje smo svi pozvani, obuhvaća i ekumenske vidike – kazao je Sveti Otac te podsjetio na riječi Ivana Pavla II., kada je govorio o potrebi „obraćenja papinstva“. Uvjeren sam da će u sinodalnoj Crkvi i obavljanje Petrova primata moći imati veću svjetlost. Papa nije sam iznad Crkve, nego je u njoj kao krštenik među krštenicima i u Biskupskom zboru kao biskup među biskupima, koji je istodobno – kao nasljednik apostola Petra – pozvan voditi Crkvu u Rimu koja u ljubavi predsjeda svim Crkvama – rekao je papa Franjo.

Proširujući pogled na čitavo čovječanstvo, Sveti je Otac kazao da je sinodalna Crkva poput stijega uzdignuta iznad naroda u svijetu koji – iako zaziva sudjelovanje, solidarnost i transparentnost u upravljanju javnim stvarima – sudbinu čitavih naroda često predaje u pohlepne ruke moćnih skupina. Kao Crkva koja ‘zajedno hodi’ među ljude, njegujmo san da će ponovno otkrivanje nepovredivoga dostojanstva naroda i dužnosti služenja vlasti moći pomoći i građanskom društvu da se izgradi u pravednosti i bratstvu, stvarajući ljepši svijet, dostojniji čovjeka, za naraštaje koji će doći nakon nas – rekao je na kraju papa Franjo.

Preuzeto: Radio Vatikan

Svjetlo Vjere

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.