Post 22,1-2.9a.10-13.15-18; Ps 116,10.15-19; Rim 8,31b-34; Mk 9,2-10
Duh Sveti često čudno djeluje. Jednom je natjerao Nou da, unatoč svoj logici i podsmijesima drugih, gradi korablju na brdu. Kasnije, ta će ista korablja spasiti život Noi i njegovoj obitelji. Danas taj isti Duh tjera Isusa u pustinju, u prostor koji čovjek izbjegava, gdje nema života. Pustinja je biblijski simbol za pročišćenje, za susret s napašću, sa samim sobom. Sjetimo se da je židovski narod četrdeset godina lutao pustinjom kako bi se pročistio egipatskog utjecaja, Ivan se Krstitelj u pustinji pripremao za svoje poslanje. Isto tako, i Isus se u pustinji pripremao za svoje mesijansko poslanje. Nije Duh prisilio Isusa, nego ga je iznutra potaknuo da se povuče u pustinju, u osamu! Isus je uvijek bio pažljiv zahvaljujući tim unutrašnjim poticajima Duha. Na taj način, daje nam primjer da i mi budemo pažljivi, da osluškujemo što nam to Duh govori. Nije to možda na prvi pogled prijatno niti privlačno, ali je spasonosno za nas. Korizma je vrijeme kada se čovjek povlači u osamu kako bi se izborio sa svojim napastima, kako bi se pripremio za svoje poslanje kršćanina u ovome svijetu. Stišajmo zvukove oko sebe kako bismo čuli glas Duha koji nas priprema za našu budućnost!
Piše: vlč. Vinko Cvijin
Izvor: Zvonik, katolički list
Foto: pixabay.com
Dodajte komentar