Za jutarnjeg razmatranja, dok mi oči počivaju na Poslanici Sv. Pavla Crkvi u Rimu, kroz prozor čujem žvrgljanje jata vrabaca, koji imaju ne malih poteškoća s mrvicom kruha, koju bi svaki htio odnijeti u svoje gnijezdo. Slijeću ispod samostanske strehe, skakuću, kljuckaju, pa uzlijeću na krunu staroga zdenca, te ju čine još kićenijom i raspjevanijom.
Gledam ih i razmišljam o svemu što me danas čeka. Koliko događaja, koliko susreta stoji na današnjem putu. Čovjek bi taj put htio učiniti putem koji vodi k Bogu. Tim bi putem želio prosuti Božju ljubav. Od mrvice kruha želio bi učiniti svečanost. Protiv tih lijepih želja kao da jurišaju vojske protivnika. Pred tim naletom čovjek počinje mijenjati i svoje misli. Pada mu na pamet kako u svoju korist preokrenuti događaje i susrete. Malo se javlja zabrinutost i strah.
Dobri i dragi ljudi, moguće nemate priliku jutros promatrati vrapce na dvorištu. Gledate i slušate svoju djecu koju treba ostaviti u vrtiću ili pred školom. Glavom vam prolaze zadaci današnjega dana, ljudi s kojima vam je surađivati. No sve su to lijepe prilike da od tih malih stvari učinimo ljepotu, radost, zadovoljstvo. Ako je moja ljubav zakočena, evo mi Božje ljubavi. Samo Bogu treba dozvoliti i on će učiniti. Na jednom mjestu Isus je rekao: “Vredniji ste od mnoštva vrabaca”, hoće reći, ne budite zabrinuti, ja sam vam blizu, daj mi svoju ruku, ja ću učiniti. I od mrvice kruha zajedno ćemo učiniti svečanost.
Jedno samo ne smijemo dozvoliti, da nevolje, tjeskobe, pogibli, progonstva, moćnici i silnici, ni ikoji drugi stvor budu jači od nas. Ako ne dozvolimo da nas rastave od ljubavi Kristove, u svemu tome pobijedit ćemo po onome koji nas voli – Isus Krist. “Braćo!”, veli Sv. Pavao, “ako je Bog za nas, tko će protiv nas?”
I meni i vama zagaziti je u današnju stvarnost. Zamalo će večer. Potrudimo se vjerovati Božjoj ljubavi i nećemo se stidjeti današnjega dana. Sretno i blagoslovljeno!
Piše: o. Vjenceslav od Majke Božje Remetske, Mihetec OCD
Foto: Nikola Knezi
Dodajte komentar