Dobro će nam doći jutros se prisjetiti jedne izrazito kršćanske kreposti. Pitate se koje to kreposti? Evo, odmah ću reći, riječ je o radosti. Da, dobro ste čuli. Radost. U ovo žalosno vrijeme, tko se danas može radovati? Može onaj koji zna svoj cilj, koji zna što hoće. Tako određen čovjek može biti nošen kroz sve tegobe životnoga puta radošću, tim nutarnjim osjećajem koji daje sigurnost, ustrajnost, a na licu odsijeva vedrinu.
Marija, Isusova Majka, koju zazivamo u našem pozdravu, velika je žena radosti. Usklik: “Raduj se”, uokviruje njezin sav život. Na početku anđeo ju pozdravlja pozdravom: “Raduj se, Marijo”, a nakon Isusova Uskrsnuća Crkva joj pjeva: “Kraljice neba, raduj se!” Put od jednog do drugog “raduj se” takav je da je nazivamo “žalosnom Gospom”. Mučan križni put prožet radošću, nadom. Zašto? Zato jer je poput praoca naše vjere, Abrahama, vjerovala obećanju koje joj je dano na početku: “Rodit ćeš sina, a on će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega”.
Ljudi dobri, i nama je povjeren ovaj dan. Primimo ga s radošću. Možemo uza svu muku i zlo koje nas okružuje učiniti jako puno dobra. Dana nam je prilika da u njega unesemo puno radosti i da ljudima s nama i oko nas bude lijepo.
U svijetu koji je ispunjen zlopatnicima i stradaocima užitak je naći jednoga koji je radostan. “Možda će malo njegove radosti prodrijeti u našu patnju, te joj podariti novi pogled prema neizmjernosti, neko plemenito nadanje”, pisao je svojevremeno Tin Ujević. U kome počiva prava radost i tko je može darovati našoj stvarnosti? Dozvolimo da nam na to opet ukaže naš poeta Tin:
“Radost bijaše u svetiteljima. Radost bijaše u mučenicima, kada se s blaženim osmjehom izložiše mukama.”
No prava radost nije u uživaocima, nego u patnicima, ponajčešće u onima koji o njoj ne govore. Ne raskoš i razbluda, no siromaštvo, spolna čistoća, ustrajan rad, filozofska misao koja je u sebi molitva, težnja boljem i savršenijem životu, ne dokono sjedenje po kavanama ili salonima, no neprestana proizvodnja i stvaranje mogu nas staviti u stanje gdje radost neće biti prazna riječ ni simbol, nego unutrašnja istina proživljena kao spasenje duše. Nije isto zabavljati se i biti radostan.
I na kraju, čujmo riječi proroka, obnovitelja razrušenih jeruzalemskih zidina, izraelskog vođe Nehemije: “Ovo je dan posvećen Gospodinu. Ne tugujte, ne plačite, jer radost je Gospodnja snaga vaša”.
Čovječe, prijatelju, današnji dan nam je dan da ga učinimo danom u kojem će Bog preko nas činiti čudesna djela svoje ljubavi. Radujmo se, Bog nas voli i prionimo uz svoje današnje zadatke, i stvorimo nešto lijepo za Boga i za ljude.
Da tako budu uvijeke hvaljeni Isus i Marija.
Izvor: HVALJEN ISUS I MARIJA, Vjenceslav Mihetec, Karmelska izdanja, Zagreb
Foto: wikipedia.org
Uredio: Nikola Knezi
Dodajte komentar