Naša božićna himna “Narodi nam se Kralj nebeski” nabraja božje ugodnike koji su živjeli u Božjoj ljubavi. Daje hvalu Presvetom Trojstvu, a ljudima moli dobro zdravlje. Rado ju pjevamo do Svijećnice, iako po liturgijskom kalendaru božićno vrijeme završava s blagdanom Gospodnjega Krštenja. Gotovo je nemoguće u tako kratkom vremenu ispjevati svu riznicu božićnoga pjesničkoga, glazbenoga i svega molitvenoga blaga našega naroda.

Danas kad su nam srca još puna božićnoga svjetla radosti, danas u ovaj obični radni petak započinjemo svoj dan i rad. Nemojmo zaboraviti da se taj dan nikada više neće ponoviti. Ma kako on bio običajan, siv, on je ipak jedini i neponovljiv. Taj dan Bog je meni darovao da od njega učinim nešto lijepo, neponovljivo, nezaboravno.

Sutra će on biti kockica u mozaiku moga života. Neka bude blistava.

Božićno vrijeme nam je dalo tako puno. Najviše srca. Božjega srca. Srca punog ljubavi. Od te ljubavi nam je živjeti.

Pastiri su se vratili svojim stadima, Kralji su se vratili u svoje zemlje. Vratili su se puni sunca, snage, volje, radosti. Susret je bio tako snažan da je promijenio život i putove života. Kralji se nisu vratili istim putem, ali vratili su se u svoju zemlju, k svojim poslovima.

Stajali smo pred Jaslicama, u Crkvi, doma. Čudesna svjetlost koja izbija iz njih, iz tih likova, tako je čarobno govorljiva. E, i u njemu ostaje. I grije ga. Čini mi se da tu svjetlost dočaravaju najbolje slike naših naivaca. S jaslica njihovih slika svijetli nešto neponovljivo. Slušali smo navještaj Božje Riječi, orgulje su pratile naše zanosno pjevanje. Sve je to otpočinulo u našim srcima. Nahranilo ih. Ojačalo. Okrijepilo.

S tom snagom u sebi mi ulazimo u ovaj četvrtak, koji pred nama stoji kao paleta pred slikarom. I što sad? Ljudi, boje su u nama. Sam Bog ih je utisnuo u naša srca. Velikim zamasima kičice koja je umočena u žar ljubavi slikajmo svoje djelo današnjega dana. Slikajmo ga u Ime Božje. On će nam sâm podržavati ruku i zajedno ćemo stvoriti nešto nezaboravno toplo, prihvatljivo svima.

Jutro je. Negdje maglovito, negdje sunčano. Doći će večer. Kad gledam umiranja ovih dana, kad se sunce prigiba brežuljcima drage nam gore, prospe svoje rumenilo, svoju večernju umiruću i umirujuću ljepotu.

Nekad su se u taj čas javljala zvona pozdravljenja. Neodoljiv ugođaj. Srce klikće: “Stvoritelj blagoslovljen!” Dajte, dobri ljudi, dajte sada s jutra umočite svoje misli, želje, nastojanja u srce koje je Božić ispunio ljepotom i činite od današnjega petka ljepotu koja će ga učiniti ne samo nepovratnim, nego i nezaboravnim. Ne dajte da Božji dar u vama ostane zapečaćen. Bio bi to veliki grijeh. Dao vam ga je da ga dijelite i to svima bez razlike. Kako ćemo biti sretni ako večeras na jednom naoblačenom licu, u jednim maglovitim očima opazimo rumenilo i svjetlo! Bit će to daleko dublji doživljaj od večernjeg rumenila na nebu. Vjerujte, tada ćete zapjevati i vi i čovjek kome ste vratili ljepotu i radost, rumenilo na lice i svjetlo u oči, nastavljajući našu božićnu himnu: “Hvaljeno budi sveto Trojstvo, hvalu svi dajmo Gospodu Bogu!

Uredio: dr. med. Knezi Nikola

Izvor: HVALJEN ISUS I MARIJA; o. Vjenceslav Mihetec OCD; Karmelska izdanja; Zagreb

Foto: pixabay.com