Duhovno štivo Toma Kempenac – Nasljeduj Krista (3)
Duhovno štivo

Toma Kempenac – Nasljeduj Krista (3)

Treća knjiga

Što je naše a što smo dobili od Boga?Koliko smo dobili i kako s time upravljati? Kome biti zahvalan i da li nam dolikuje da sebe veličamo?

VII – MILOST VALJA SAKRITI U ZAKLON PONIZNOSTI

  1. Bolje ti je da imaš manje nego toliko koliko bi se uzoholio

XXII – SJETI SE MNOGOVRSNIH BOŽJIH DOBROČINSTAVA

  1. Sve što nam ima duša ili tijelo i sve što posjedujemo izvana i iznutra, naravno ili nadnaravno, tvoja su dobročinstva i hvale tebe, dobrotvornog, blagog i dobrog, od koga smo sva dobra primili. 6. Pa iako je jedan primio više, a drugi manje, sve je ipak tvoje, i bez tebe ne bi mogao imati ni najmanje. 7. Onaj koji je primio više, niti se može dičiti svojom zaslugom niti nad druge uznositi niti pak skromnijemu rugati, jer veći i bolji je onaj koji manje sebi pripisuje i poniznije i pobožnije zahvaljuje. 8. I tko se smatra gorim od svih i drži se najnevrijednijim, prikladniji je da više primi. 9. A tko je manje primio, ne mora se žalostiti ni zlovoljiti niti zavidjeti bogatijem, nego više na tebe gledati, a ponajviše hvaliti tvoju dobrotu, što tako obilno, tako rado, tako širokogrudno, ne gledajući tko je tko, dijeliš svoje darove.

XXVII MOLITVA ZA OČIŠĆENJE  SRCA

  1. Podaj mi snage da u sebi utvrdim nutarnjega čovjeka i svoje srce oslobodim svake nepotrebne brige i tjeskobe. Da me kojekakve želje ne odvuku za bilo kojom stvari, nevrijednom ili dragocjenom, nego da sve gledam kao u prolazu, kao što ću i sam proći, jer ništa pod suncem ne ostaje i sve je samo ispraznosti i muka duhu.

XXX MOLI BOŽJU POMOĆ I UZDAJ SE DA ĆEŠ PONOVNO ZADOBITI MILOST

  1. Sinko, ja sam Gospodin, “okrilje u dan nevolje”. 2. Dođi k meni kad ti ne bude dobro. 3. Najviše priječi nebesku utjehu to što prekasno kreneš moliti.

XXXII SAMOODRICANJE I SVLADAVANJE SVAKE POŽUDE

  1. Zapostavi svaku zemaljsku mudrost i želju da se dopadneš ljudima i sebi. 12. Želim reći, odaberi za sebe što je u manjoj cijeni, umjesto stvari koje su po ljudskom mišljenju dragocjenije i uzvišenije.

XXXV U OVOME ŽIVOTU NEMA SIGURNOSTI OD NAPASTI

  1. Sinko, nikada nisi siguran u ovome životu, nego, dokle god živiš, uvijek ti je potrebno duhovno oružje….17. “U Gospodina se uzdaj, ojunači se”, skupi snagu. Ne očajavaj, ne odstupaj, nego odlučno založi dušu i tijelo za slavu Božju. 18. Ja ću ti uzvratiti preobilno; ja ću biti uza te u svakoj nevolji.

XXXVII O ČISTOM I POTPUNOM SAMOODRICANJU DA BISMO POSTIGLI SLOBODU SRCA

  1. Sinko, ostavi sebe i naći ćeš mene. 2. Nemoj izbirati i ništa svojatati i uvijek ćeš biti na dobitku. 8. Što to brže učiniš, bolje za tebe; što potpunije i iskrenije, to ćeš mi biti miliji i na većem dobitku. 9. Neki se odriču, ali uz neki pridržaj…..14. Podaj sve za sve, ništa ne izuzimaj, ništa ne traži natrag, na mene se osloni potpuno i bez dvojbe – i imat ćeš me; bit ćeš slobodna srca i tama te neće zasjeniti…16. Tada će nestati sve isprazne utvare, zle smutnje i suvišne brige. 17. Tada će odstupiti i prekomjerni strah, a neuredna ljubav umrijeti.

Iskreno sebedarje Bogu, bez pridržaja, oslobađa!

XXXVIII 2. Ako kod svakog događaja ne ostaneš samo na vanjskom prividu i ako ga ne promatraš samo naizvan, tjelesnim okom ili uhom, već u svakoj prilici kao Mojsije uđeš u šator upitati Gospodina, nerijetko ćeš dobiti odgovor i vratiti se poučen o mnogim sadašnjim i budućim stvarima. 3. Mojsije se, naime, uvijek navraćao u šator da riješi sumnje i pitanja, a molitvom je vapio za pomoć da otkloni ljudske pogibli i nepravde.

U razgovoru sa živim Bogom rješavamo skupa dileme naših raskršća

XXXIX 1. Sinko, povjeri mi uvijek svoj posao. Ja ću njime na vrijeme ravnati kako valja. 2. Iščekuj moju naredbu i po njoj ćeš postići napredak. 3. Gospodine, s veseljem ti povjeravam sve svoje poslove, jer malo je napretka od mojeg umovanja. 4. Kamo sreće kad se ne bih toliko vezao za budućnost, nego se bez skanjivanja dao tebi na raspolaganje! 5. Sinko, često se čovjek s velikim žarom zauzima za stvar koju želi, a čim je postigne, promijeni mišljanje. Želje se, naime, ne zadrže dugo na istoj stvari, već nas gone sad na jedno, sad na drugo. 6. Zato nije sitnica odricati se sitnicâ.

Gospodin želi da bude sa nama u svim našim poslovima i djelima

XXXXV 22. Pravednik se, naime, neće smesti što god ga stiglo od Boga. 23. Pa iznijeli protiv njega i što nepravedno, neće se mnogo zabrinuti; ali ni tašto se radovati ako ga drugi razložno uzmu u zaštitu.

XXXXVIII  28. Priznajem iskreno: često sam vrlo rastresen. 29. Često nisam ondje gdje stojim ili sjedim, nego više ondje kamo su me odnijele misli. 30. Ondje sam gdje mi je misao; a misao mi je najčešće uz ono što ljubim.

Nismo autentični jer su nam misli neuredne i bez mira. Naše misli trebaju red i harmoniju koja se nalazi jedino kod Boga

LIV 13. Narav se brine o vremenitim stvarima, veseli se zemaljskim dobicima, žaloste je gubici, ljute je sitne uvrede. 14. Milost pak okreće se vječnim stvarima, ne veže se uz zemaljske, ne uznemiruje ju gubitak stvari, niti je ogorčuju grube riječi, budući da je svoje blago i svoju radost smjestila u nebu, gdje ništa ne propada….21. Narav sve čini radi dobitka i vlastite koristi; ništa nije kadra učiniti badava, već se za svoja dobročinstva nada dobiti ili jednako ili bolje, ili pohvalu ili naklonost. Gori od želje da njezina djela i darove posebno cijene. 22. A milost ne traži ništa vremenito. Kao plaću ne očekuje druge nagrade, osim Boga jedinoga, a od vremenitih dobara ništa više nego koliko će joj poslužiti da stekne vječna….28. Narav želi doznavati tajne i služati novosti; voli se pokazati i čezne za uzbudljivim doživljajima; očekuje priznanja i trudi se u onome što donosi hvalu i divljenje. 29. Milost ne trči za novostima i zanimljivostima jer svemu je tome izvor stara pokvarenost. Ta nema na zemlji ništa novo ni trajno.

Vjerodostojan opis ljudske naravi – zrcalo u kome se vidi kakvi smo u stvari! S druge strane – Milost. Prenimo se iz sna i vidjećemo očite razlike između Naravi i Milosti! Gdje smo?

LVII 5. Sve dok te ne snađe protivština, osjećaš se snažnim. 6. Znaš i dobro savjetovati i drugima uputiti riječ ohrabrenja. 7. Ali kad nevolja iznenada bane na tvoja vrata, ponestane ti i savjeta i hrabrosti. 8. Imaj na umu svoju veliku krhkost. Često ona izađe na vidjelo i pri neznatinim poteškoćama. 9. Ipak, to biva za tvoje spasenje. 10. Kad ti se dogode takve i slične stvari, protjeraj ih, koliko možeš, iz srca; pa ako te nevolja i pritisne, ne daj se obeshrabriti i dugo uznemirivati. 11. Podnesi je bar strpljivo, ako već ne možeš radosno.

Jer kad sam slab, onda sam jak! (2Kor 12,10)

Četvrta knjiga

Dio govori o ulozi svećenika i ispitu savjesti prije primanja Euharistije no detaljne preporuke se mogu primjeniti na sve nas.

V 16. Sprijeda nosi križ na misnici da bi pažljivo gledao na stope Kristove i revno ih nastojao slijediti. 17. Straga je označen križem da bi neprilike, tko god mu ih nanio, krotko snosio radi Boga. 18. Sprijeda nosi križ da bi žalio vlastite grijehe, a straga da i tuđe samilosno oplakuje, svjestan da je postavljen posrednikom između Boga i grešnika i da ne smije klonuti ni u moljenju ni u prinošenju Žrtve, sve dok ne bude dostojan isprositi milost i milosrđe.

VIII O KRISTOVOJ ŽRTVI NA KRIŽU I O VLASTITU PREDANJU

  1. Kao što sam, raširivši ruke na križu i naga tijela, sama sebe dragovoljno prikazao Bogu Ocu za tvoje grijehe, i to tako da u meni nije ostalo ništa što ne bi prešlo u žrtvu božanskog pomirenja, tako moraš i ti, dragovoljno, što je moguće srdačnije, sa svim svojim silama i osjećajima, prikazati sebe svaki dan u misi kao čistu i svetu žrtvu. 2. Što više tražim od tebe negoli da mi se nastojiš posve predati? 3. Što god daš, osim sebe, ne hajem, jer ne ištem tvojega dara, već tebe. 4. Kao što tebi ne bi dostajalo da imaš sve, osim mene, tako se ni meni neće moći svidjeti, što god dao, ako mi ne prineseš sebe. …11. Ti, dakle, želiš li biti moj učenik, prinesi mi sama sebe, sa svim svojim željama.

XV MILOST POBOŽNOSTI STJEČE SE PONIZNOŠĆU I SAMOODRICANJEM

  1. Milost pobožnosti moraš ustrajno tražiti, željno moliti, strpljivo i pouzdano očekivati, zahvalno primati, ponizno čuvati, revno surađivati s njom, a Bogu prepustiti vrijeme i način pohoda, dok ne dođe. 2. Posebice se moraš poniziti kad ćutiš malo ili nimalo pobožnosti u nutrini; ali ne valja odviše klonuti duhom niti se prekomjerno žalostiti. 3. Bog često u kratkome trenutku daje ono što je dugo kratio. 4. Katkada daje na kraju ono što je spočetka, na našu molitvu, oklijevao dati. 5. Kad bi se milost uvijek brzo davala i po želji umah dobivala, slab čovjek ne bi to mogao izdržati.

piše: prof.dr.med. Robert Semnic

Robert Semnic

Robert Semnic, liječnik, znanstvenik, profesor radiologije, kateheta
Rođen je u Dubrovniku 20. IV 1966. godine gdje je i kršten. Srednju medicinsku školu i Medicinski fakultet završava u Novom Sadu. U braku je sa Marijom sa kojom ima troje djece: Borisa, Isidoru i Hanu. Bio je zaposlen na Institutu za onkologiju u Srijemskoj Kamenici kao radiolog a kao profesor na Katedri radiologije Medicinskog fakulteta u Novom Sadu do 2016. godine. 1999. godine je diplomirao na Katehetsko-teološkom Institutu u Subotici. Suradnik na Radio Marije u emisiji „Vjera i zdravlje“ 2004. godine. Suradnik je portala www.svjetlo-vjere.com od njenog osnutka a od 2015. godine je suradnik lista "Zvonik", mjesečnika Subotičke biskupije. Od 2016. godine radi u Švedskoj kao radiolog.

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.