Tko na vrata ulazi, pastir je ovaca Iv 10,1-10
Tekst o ovčinjaku se nastavlja na događaj ozdravljenja slijepca od rođenja. Budući da je slijepcu od rođenja otvorio oči, u subotu, Isusa optužuju da je grešnik i da grešnik ne može ozdravljati drugoga. Isus se direktno obraća farizejima, opisujući ih kao zavodljive pastire Izraela. Kao i vukovi, i oni su i kradljivci i razbojnici-uzimaju ono što nije njihovo i to čine nasilno kako bi podjarmili narod.
„Tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik…“ Izraz koji je evanđelist upotrijebio je isti onaj koji označuje predvorje Hrama čime ukazuje da se ne radi o ovcama i ovčinjaku nego o narodu i religioznoj instituciji. Isus im otvoreno govori da su oni, koji sebe smatrahu vođama naroda, zapravo prisvojili stado koje bijaše Božje a ne njihovo. U pozadini Isusovih riječi iščitavamo optužbu proroka Ezekiela (34, 1-17) u kojem prorok optužuje pastire koji upravljaju stadom samo zbog vlastitih interesa i koristi dok ih stado uopće ne zanima: “ Jao pastirima Izraelovim koji napasaju sami sebe! Ne moraju li pastiri napasati stado?… Nemoćnih ne krijepite, bolesnih ne liječite, ranjenih ne povijate, zalutalih natrag ne dovodite, izgubljenih ne tražite, nego nasilno i okrutno njima gospodarite. I tako se ovce raspršiše nemajuć’ pastira, i raspršene postadoše plijen zvijerima. Ovce lutaju po svim gorama i visokim bregovima; po svoj su zemlji raspršene ovce moje i nitko za njih ne pita, nikoga nema da ih traži.“ Ezekijel nastavlja: „Ovako govori Jahve Gospod: „Evo me na pastire! Ovce svoje tražit ću iz ruku njihovih i neću im dati da mi više stado pasu ni da sami sebe pasu: istrgnut ću ovce iz usta njihovih, neće im više biti hrana…Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti! Kao što se pastir brine za ovce svoje kad se nađe uza stado raspršeno, i ja ću se pobrinuti za svoje ovce i skupit’ ih iz svih mjesta u koja se raspršiše u dan oblaka i mraka.“
Na udaljenim pašnjacima, ovčinjaci su imali otvor gdje bi pastir načinio ležaj i time svojim tijelom i životom branio stado. Isus predstavlja Vrata koja brane život i koja vode u život vječni.
Isus je zakoniti pastir jer „ulazi na vrata“ a „ovce slušaju njegov glas“. Zašto ovce? Stado je slika naroda. Zašto slušaju njegov glas? Jer narod u Isusovim riječima prepoznaje Božji odgovor na potrebu za puninom života koju svaka osoba nosi u sebi. To je snaga Isusove poruke. Kada se sluša taj glas, u Isusovoj se poruci pronalazi odgovor na vlastitu potrebu za puninom života. Isus sa svakom osobom uspostavlja osobni odnos: „On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi…“ Izraz “izvesti” isti je onaj upotrijebljen u Starom zavjetu koji označava Izlazak. Dakle, riječ je o oslobođenju – Isus izvodi stado iz tora, iz dvorišta židovske religiozne institucije, ali ne da bi ga ponovno zatvorio u neki tor nego da bi mu dao potpunu slobodu. Doista, piše evanđelist, „a kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas“. Ovce, stado, narod prepoznaje glas onoga tko ga voli, a ne onoga tko ga želi iskoristiti. Zašto su tuđinci? Jer ne slušaju glas naroda, jer mu nisu blizu. To je razlog zašto ih narod ne sluša – jer mu nemaju što reći. Oni žele gospodariti nad narodom, a ne služiti mu. Stoga Isus, vidjevši da ga nisu razumjeli, na još grublji i jasniji način na sebe primjenjuje da je on „vrata ovcama“ te izjavljuje: „Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici ali ih…”, i evo potvrde, „ovce ne poslušaše“. Narod može biti podvrgnut zbog straha ali ne zbog vlastita izbora. Narodom se može vladati, može ga se zatirati, no, kada napokon čuje poruku slobode, poruku ljubavi – on se ponovno rađa. Bila mu je nametnuta njihova poruka, obvezivali su ih ali ih nisu uspjeli uvjeriti. Isus, pak, ne nameće svoju poruku jer je njegova riječ uvjerljiva. Poruka farizeja predstavlja doktrinu koja se nameće. Zašto? Jer su poglavari prvi koji ne vjeruju u nju i njezinu blagodat. Ako je nešto u sebi dobro, tada nema potreba za nametanjem!
„Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti…“ Isus ne dolazi kako bi ponovno zatvorio u neki drugi tor, nego daje potpunu slobodu, jer samo ondje gdje je puna sloboda, ondje je i dostojanstvo i čovjekova punina.
Evanđelist koristi izraz – paša, pašnjak – na grčkom nomè, a koji jako sliči riječi nomos koja znači „zakon“. Isusa ne zahtjeva neku doktrinu koju treba obdržavati već nudi pašnjak ljubavi koji hrani život ljudi. Isus zaključuje: „Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.“ Poglavari posjeduju narod i vode ga u propast. Oni su ti koji – u ime Božje – iskorištavaju narod žrtvujući ga za svoje ambicije koje su usmjerene prema želji za vlašću. Time postaju neosjetljivi na žrtve koje narodu nameću i patnje koje zbog toga uzrokuju.
No, sada je došao Isus a njegova je poruka Božji odgovor na potrebu punine života koju svaka osobu u sebi nosi. Kada se sluša taj glas, ostali glasovi nisu više važni.
Uredio: prof. dr. sc. med. Robert Semnic
Prilagođeno na osnovu teksta Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić (vjeraidjela.com/4-vazmena-
Slika: pixabay
Dodajte komentar