Svetkovinu sv. oca Ivana od Križa, prezbitera i crkvenog naučitelja, 14. prosinca u Breznici Đakovačkoj proslavili smo svečanim euharistijskim slavljem koje predvodio preč. Vinko Brezovar. „Na ovo euharistijsko slavlje okupio nas je mladi redovnik karmelićanin koji je naukom i životom pokazao gdje i kakav je put prave duhovne obnove pojedinca, ali i cijele Crkve”, rekao je propovjednik primijetivši da se svetac „svojim izvanrednim sposobnostima nije uzdigao u vrhove španjolske svjetovne veličine ili pak među vrhove teoloških znanstvenika, ali unatoč tome Crkva ga danas slavi kao najjasnijeg i najbistrijeg mističnog teologa novoga doba te ga je 1926. godine počastila časnim naslovom crkvenog učitelja.”
U svojoj homiliji preč. Brezovar pitao je: „Može li sv. Ivan nešto poručiti današnjem čovjeku? Može li pomoći današnjem svijetu, koji proživljava najdublju krizu identiteta, Kristovom otajstvenom tijelu – Crkvi, koja doživljava i doslovno razapinjanje u svom istočnom plućnom krilu?“, te ustvrdio da je Ivanovo iskustvo patnje, neshvaćanja, ponižavanja, pa čak i kažnjavanja, kad je zajedno sa sv. Terezijom prionuo reformi Karmelskoga reda, govor današnjem čovjeku. „Blago onima kojima je životni suputnik Isus Krist, i ako im je put s Kristom svjetlo i snaga koja pomaže nositi i podnositi često puta i nepredviđene boli, iznenadne smrti, saznanja o teškim neizlječivim dijagnozama, besparicu, siromaštvo, besposlicu… Svjetlo i snaga Kristova najučinkovitija je pomoć nama, ali i drugima oko nas“, naglasio je propovjednik i, istaknuvši potrebu i važnost šutnje, zaključio: „Vanjska tišina uzrokovat će u nama onu gromoglasnu tišinu koja će nas sigurno dovesti do izvora potpune apsolutne sreće za kojom svatko od nas teži, a to je naš voljeni Bog!“ Liturgijsko slavlje animirale su sestre karmelićanke, a predslavitelj ga je uveličao svojim lijepim liturgijskim pjevanjem.
Preč. Vinko Brezovar ove je godine misnim slavljima zahvalio Bogu za 40 godina svoga svećeništva u mjestima svojega službovanja. U svojoj mladosti od 1978. do 1982. godine nesebično se darivao Župi Levanjska Varoš, čiji ga najstariji župljani pamte i rado se sjećaju njegovih pastoralnih aktivnosti, pohoda i zaprežnim kolima i pješice, zajedničke nedjeljne večernje molitve časoslova, zauzetog služenja i blizine. Otišavši na druge župe, nije prestajao moliti za duhovnu i materijalnu obnovu Župe Levanjska Varoš te je izrazio radost što su se sestre karmelićanke, pri povratku u biskupiju iz koje su tijekom rata bile prognane, Božjom providnošću nastanile na brežuljku između Levanjske Varoši i Đakovačke Breznice.
Iz tiska je nedavno izašao Vlastiti misal i Vlastiti časoslov Reda bosonoge braće Blažene Djevice Marije od gore Karmela pa su liturgiju časova za svetkovinu svetoga oca Ivana od Križa po prvi put iz novog Časoslova mogle moliti sve grane karmelske obitelji hrvatskoga govornog područja: Red bosonoge braće Blažene Djevice Marije od gore Karmela (OCD), Bosonoge sestre Reda Blažene Djevice Marije od gore Karmela (OCD), Karmelićanke Božanskog Srca Isusova (CDCJ), Karmelski svjetovni red (OCDS) i Bratovština.
Izvor: karmel.hr
Dodajte komentar