Draga braćo i sestre!

Danas se Crkva spominje jednog od svojih temelja, apostola Mateja! Vjerujem, da poruka koja jakim glasom odzvanja svijetom, poruka koju nam je Isus poručio izabravši ovog čovjeka za svoga učenika, odnosno za onoga koji će nama prenositi Isusovu poruku, možda i nije ugodna za čuti u raznim životnim prilikama i situacijama. Čitamo u današnjem evanđelju, da Isus izabire Mateja za svoga učenika, i on, ne razmišljajući previše, kreće za Gospodinom, kreće za promjenom svoga života. Braćo i sestre, i nas je Gospodin pozvao. Našao nas je negdje na ovome svijetu, našao nas je sa raznih strana, pozvao nas je, ali i dalje poziva, da ga se slijedi, da se od Njega uči, da svoj život usklađujemo sa onim što Gospodin govori. Vrlo je važno da uočimo činjenicu da je Gospodin rekao da se Njega slijedi, a ne nešto ili nekoga drugoga. Matej, carinik, grešan čovjek u očima farizeja, vrlo odvažno i hrabro polazi za Gospodinom. I mi smo, dragi prijatelji pošli za Gospodinom. Evo nas u Njegovom Domu, slušamo Njegovu Riječ. Ono što se posebno uočava u današnjoj Riječi Božjoj, to su carinici i grešnici okupljeni oko Isusa. Mi ljudi, cijeli svoj život tražimo savršenog čovjeka, tražimo čovjeka bez grijeha, bez pogreške, baš poput farizeja koji se danas spominju, koji za sebe misle da su baš oni dobri, da su baš oni ti koji zaslužuju počasna mjesta oko Učitelja, oko Isusa. Baš ti farizeji smatraju da njihov život je toliko dobar, da svi ostali oko njih nisu dovoljno dobri, ili znaju neku manu ili pogrešku drugih ljudi. Međutim, što Isus čini?! Jeste li razmišljali o tome, da Gospodin njih nije ni pogledao, a kamoli razgovarao sa njima. Ne! U Gospodinovom društvu su carinici i grešnici. Svidjelo se to nama ili ne, Riječ Božja je jasna, oko Isusa su oni ljudi, za koje su farizeji govorili najgore stvari, pljuvali ih u lice zbog njihovog načina života. Braćo i sestre! Isus nam ostavlja jasnu poruku za današnji svijet i današnje kršćanstvo. Nemojmo tako olako osuđivati, pljuvati, bacati prašinu drugom čovjeku u lice, jer, možemo se lako iznenaditi, da Gospodin, baš poput zgode u evanđelju, nama okrene leđa, a ode u društvo onih koje mi osuđujemo. Pokušajmo svojim životom, načinom života, one ljude koji pogriješe, koji padnu, baš poput Isusa, ohrabriti, opomenuti, da se vrate na pravi put vjere, put kršćanstva, put Isusa. Neka geslo našega života bude rečenica iz evanđelja: „Milosrđe mi je milo, a ne žrtva“. Amen.

Piše: vlč.Siniša Tumbas Loketić

Photo: www.stmatthewscathedral.org