„Treba konačno da Krist Kralj vlada u tijelu i njegovim udovima koja moraju služiti kao oruđe unutarnjoj svetosti duša ili, da se poslužimo riječima apostola Pavla, i udove svoje dajte Bogu za oružje pravednosti.” (Rim 6,13)

Svima je poznato da je sv. papa Ivan Pavao II. u prvim godinama pontifikata mogao biti viđen kako skija po talijanskim Alpama. Postoje i fotografije iz njegovih krakovskih dana gdje sjedi u čamcu na nekom od izleta s prijateljima, vozi bicikl, pješači po planini ili vježba gimnastiku. Postavlja se pitanje: Je li to prvi papa koji uvodi sport, koji često slovi kao neozbiljna stvar, u svoj život? Tragajući za tim odgovorom, možemo naići na zanimljive detalje intimnog života Petrovih nasljednika.

Za grofa se Giovannija Ferrettija, koji će nakon što postane papa 1846. uzeti ime Pio IX., zna da je bio strastveni jahač konja. Ta navika stečena u najranijoj mladosti postat će njegovom razonodom do kraja života. Mnoge će crkvene zajednice obilaziti na konjskim leđima ne samo kao papinski izaslanik u Čileu ili kao nadbiskup nego i kao papa.

Papa Lav XIII., iako je zaobilazio konje, nije bježao od plivanja, lova, kao ni od sitnoga ritmičnog hoda. Kada je postao poglavar Crkve, bilo mu je primjereno poneke stvari sebi uskratiti. Vatikanska država bila je suviše mala da bi papa mogao pucati iz puške, a da pritom nekoga ili nešto ne pogodi. Međutim, u vlastitoj državici bilo mu je dopušteno loviti ptičice sa zamkama. Kao i njegov prethodnik, zbog dobrovoljne zatočenosti, nije napuštao Vatikan koji nema svoju rijeku niti morsku obalu pa je papa morao uz lov napustiti i plivanje. Izgubivši ta dva sporta, papa se posvetio šetnji i sitnom ritmičnom hodu u svojim vrtovima unutar zidina Vatikana. Za vrijeme njegova pontifikata počinju se uređivati papinski vrtovi. Nabavio je mnoštvo različitog drveća i životinja u kojima je pronalazio utjehu tijekom malih rekreativnih aktivnosti. Papin strastveni navijač bio je papagaj, poklon Francuza, koji je mogao govoriti: „Živio Papa!“

Dok je Lav XIII. volio brzinu, njegov nasljednik Pio X. čovjek je staloženosti i smirenosti. Za njega su lagane i duge šetnje bile prave oaze samoće i mira. Prvi put problem se javio kada je postao patrijarh Venecije gdje je voda u lagunama onemogućila tu rekreaciju. Stoga, Pija X. često su odvozili do kopna kraj Venecije gdje je satima mogao pješačiti. Njegov je životopisac ustvrdio da je Pio X. u 66. godini pješice osvojio alpski vrh Monte Grappa (1800 m) bez alpinističkih pomagala. Kao papa, želio je nastaviti utjehu pronalaziti u pješačenju te su mu vatikanske zidine ograničavale prostor, a gardisti, kardinali i pratnja narušavali njegov mir. Tijekom jedne šetnje Vatikanom kritizirao je svitu oko sebe: „Zar ne mogu napraviti dva koraka sam? Čemu tolike straže i pratnje kao da sam kakva opasna ličnost koju traži policija?”

Ukoliko netko od nas bude planinario Alpima, moći će krenuti stazom koja se zove „Via Ratti”. Tijekom jedne ekspedicije Achille Ratti, kasnije Pio XI., uspješno će spasiti glavu od jedne kobne situacije i otkriti novi put silaska s Alpa koji će ime dobiti upravo po njemu. Pio XI. uvijek je volio vježbe na svježem zraku i ekspedicije. Taj papa vrsna intelektualna uma i snažne duše učinio je između svog 25. i 40. rođendana nekoliko ekspedicija po Alpama osvojivši pri tome Mont Blanc, Monte Rosu, Mont Cervino i Jungfrau. Tijekom svoga boravka u Varšavi postao je počasni član kluba alpinista. Kasnije će za toga prezaposlenog papu brza i energična šetnja vatikanskim vrtovima, kao i za njegove prečasnike, biti pravi spas i oaza mira. Iako su ga liječnici u poznim godinama odvraćali od hoda, on je nastavio s aktivnostima ne mareći za sunce, kišu ili studen.

„Sveti Otac daje mi ugodnu dužnost da vam saopćim njegovu živu radost zbog plemenite obavijesti. Radostan je što vrlo zaslužni Sportski savez talijanskih katoličkih društava nastavlja svojim opsežnim programom prošlosti i zove u Rim zastupnike svih katoličkih Sportskih saveza svijeta da do nogu namjesnika Isusa Krista javno ispovijedaju svoju čvrstu vjeru i drži da zbor katoličkih organizacija za tjelesni odgoj neće manje pridonijeti da se postigne plemeniti cilj i to da se omladina učini kršćanski i tjelesno čvrstom. Nadajući se da će budući međunarodni kongres dati poticaja drugim kasnijim uspjesima prema tako plemenitu cilju, Sveti Otac blagoslivlja rad za organizaciju kongresa kao što blagoslivlja i one koji ravnaju Sportskim pokretom katoličke omladine cijeloga svijeta i sve članove njihovih vrlo zaslužnih udruženja.” Iz govora kardinal P. Gaspari, državnog tajnika pape Pia XI.

Piše: dr. med. Knezi Nikola

Izvor: ZVONIK, katolički list. 273:13

Foto: www.oclarim.com.mo