Susret redovnika, redovnica, Bogu posvećenih laika i laika povezanih s redovničkim zajednicama preko svjetovnih redova i bratstava, u povodu proslave Godine posvećenog života održan je u srijedu 16. septembra u Somboru, u karmelićanskom samostanu. Organizator susreta bio je mons. Stanislav Hočevar, beogradski nadbiskup i metropolita, u zajedništvu s ostalim biskupima iz Srbije.
Euharistijsko slavlje u crkvi Majke Božje Karmelske u Somboru predvodio je apostolski nuncij u Republici Srbiji nadbiskup mons Orlando Antonini. U koncelebraciji su sudjelovali beogradski nadbiskup i metropolita Stanislav Hočevar, potpredsjednik Međunarodne biskupske konferencije Sv. Ćirila i Metoda, zatim zrenjaninski biskup Laslo Nemet, tajnik MBK-a, subotički biskup Ivan Penzeš, srijemski biskup Đuro Gašparović, vladika Đuro Džudžar, tajnik apostolske nuncijature u Beogradu mons. Janoš Blachowiak, provincijal HKP-a Sv. o. Josipa Srećko Rimac, OCD, te oko trideset svećenika-redovnika.
Prije početka same svete mise riječ dobrodošlice okupljenima te predvoditelju misnoga slavlja uputili su provincijal Srećko Rimac i beogradski nadbiskup mons Stanislav Hočevar.
U homiliji je nadbiskup Orlando Antonini istaknuo: »Abrahamov poziv, o kojem smo slušali u prvom čitanju, upućen je svim vjernicima, a svoje potpuno ispunjenje nalazi u životu redovnika i redovnica, posvećenom životu koji postaje znakom i metodom kako se ovaj poziv prihvaća i živi na duboki i cjeloviti način. Zato uvijek moramo imati na umu dvije dimenzije poziva na posvećeni život: osobno ostvarenje poziva i obvezu svjedočiti ga drugima.
Gospodin poziva Abrahama da ostavi tri važne stvari: svijet, svoju zemlju i svoju kuću – ’Idi iz tvoje zemlje, iz tvoje rodbine iz doma tvoga oca’ (Post 12, 1). Ne radi se samo o tome da on ostavi zemaljske stvari. Gospodin naglašava tvoje, tvoga. Zemlja koju treba ostaviti jest ’tvoja zemlja’, kuća je kuća ’tvoga oca’, tvoj posjed – onaj koji te veže sa svijetom, navikama, zemaljskim načinima djelovanja; potom ono što te veže uz tvoju zemlju – jezik, kulturu, obitelj, vrijednosti tvoje skupine nametnute vrijednostima drugih, koje poništavaju vrijednosti drugih; potom, konačno, ono što te vezuje uz tvoje osobne stvari – tvoja volja ponajviše: ustvari, moraš napustiti samoga sebe! S Bogom se hodi samo kad se ostavi sve ostalo: Isus na vrlo snažan način govori: Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! (Lk 14, 26).
Ipak, ovaj Gospodinov poziv nije skok u prazno, nije put koji vodi u mrak. Gospodin vodi Abrahama prema zemlji koju će mu On pokazati. Gospodin ne precizira odmah koja bi mogla biti ta zemlja. Potrebno je pouzdati se u Gospodinovo vodstvo, treba strpljenja, poniznosti, prepustiti se volji Gospodnjoj. Čuli smo također Isusa u Evanđelju: Idi, i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom! (Mk 10, 21). Eto kako se slijedi poziv: osloboditi se svega što ne služi nasljedovanju Boga! Zato nije slučajno što redovnici i redovnice vrlo intenzivno časte Blaženu Mariju, Majku Božju, kao svoju zaštitnicu; njezine riječi anđelu: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi! (Lk 1, 38) pokazuju kako se u svoj poniznosti odgovara Gospodnjem pozivu.
Bog nas vodi u zemlju koju je On odabrao. Već izlazak iz zemlje Abrahamove jest dar; ali pravi se dar sastoji u podizanju naroda od Abrahama. Tako je poziv osobni dar, ali takav koji se ostvaruje u drugima. Poslanica Hebrejima, govoreći o Abrahamu, naglašava činjenicu da je Abraham primio obećanje a nije vidio ispunjenje tog obećanja (Heb 11, 8–19). Unatoč tomu Abraham ostaje vjeran, dapače, on je model vjere za sve vjernike tijekom povijesti, jer dar vjere, dar poziva, otvara onoga tko ga prima i od njega čini osobu koja je usmjerena prema drugima. ’Velik ću narod od tebe učiniti’ (Post 12, 2) jest obećanje kojemu se Abraham obradovao iako se nije ostvarilo direktno na njemu. Zato također papa Ivan Pavao II. u svojoj postsinodalnoj apostolskoj pobudnici Posvećeni život ovako kaže:Posvećeni život, duboko ukorijenjen u primjerima i nauku Krista Gospodina, dar je Boga Oca Njegovoj Crkvi po Duhu. Poziv je dar, ne samo za onoga tko ga prima, nego također za zajednicu, za Crkvu. Iz toga proizlazi obveza svjedočenja drugima. Abraham prima poziv, poziv da u drugačijoj zemlji osnuje novi narod, preko Abrahama od Gospodina blagoslovljeni narod.
Predragi, kao Abrahamovi sinovi i kćeri, kao narod vjere koji je izišao iz krila Abrahamova, kao nasljednici Abrahamove vjere i obećanja koja je on primio od Gospodina, također i mi kršćani, a ponajviše redovnici i redovnice, imamo zadaću prihvatiti Gospodinov poziv i napustiti sebe same i naše zemaljske stvari, i na savršen način započeti slijediti Gospodina prema obećanoj novoj zemlji, misleći više na druge nego na same sebe, znajući da svaki Božji dar postaje učinkovit samo ako se podijeli s drugima. Zato redovnici i redovnice imaju veliku čast i zadaću: živjeti i biti za druge vidljivim znakom Božje volje u ovome svijetu. Predragi, ovo je želja koju vam za samu vašu radost ostavljam na kraju svoje misije u Srbiji kao Papin predstavnik, moleći, upravo kako to čini papa Franjo, da molite za mene.«
Nakon blagoslova, svi okupljeni pomolili su se na grobu sluge Božjega oca Gerarda Stantića, moleći molitvu za njegovo proglašenje blaženim.
Pjevanjem je euharistijsko slavlje animirao Muški ekumenski zbor pod ravnanjem Bratislava Prokića i uz orguljsku pratnju gospođe Marije Družijanić, te flaute gospođice Daliborke Malenić, a uz potporu Ministarstva pravde – Uprave za saradnju s Crkvama i verskim zajednicama.
Neposredno prije mise održana su dva predavanja kojima je slušatelje animirao don Aleksandar Kovačević, nadbiskupov tajnik. O temi »Sv.Terezija i mi danas« progovorio je mag. o. Srećko Rimac, OCD, provincijal HKP-a Sv. o. Josipa, a o temi »Sluga Božji Gerard Stantić – bogatstvo naše mjesne Crkve« govorio je mag. o. Mato Miloš, OCD, vicepostulator. Nakon objeda za koji se, kao i za cijelokupno gostoprimstvo, pobrinuo prior karmelićanskog samostana o. Stijepan Vidik, ukazala se prigoda za upoznavanje raznih družbi, i to prvenstveno kroz riječi njihovih članova i članica koji djeluju u Srbiji. Susret je završen glazbenim i scenskim prikazom života i rada sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića.
Izvor: www.kc.org.rs
Uredili: Siniša Tumbas Loketić i Nikola Knezi
Dodajte komentar