„Riječ Božja je kao sjeme za dušu, jer bez nje duša sigurnije propadne nego tijelo bez kruha,“ veli o. Gerard. Što je o. Gerardu dalo toliku sigurnost da ne samo izjavi, nego i tvrdi kako je Božja riječ za dušu važnija nego li je to kruh za tijelo? Sigurnost i uvjerenje kojim to izjavljuje plod su njegova druženja s Božjom riječi i razmišljanja nad njom.
U sva četiri evanđelja čitamo poznati ulomak koji govori o tome kako je Isus čudesno nahranio mnoštvo od pet tisuća ljudi s pet kruhova i dvije ribice. Dok ostajemo zadivljeni veličinom Isusove geste i njenim čudesnim ostvarenjem, mnogim od nas promiče jedan mali, naoko sporan, ali itekako važan detalj koji možemo pročitati u Markovoj i Lukinoj verziji čudesnog unožavanja kruha. Ali ne i o. Gerardu. O. Gerard si je dao vremena da u miru čita i ponovno isčitava toliko mu već poznate ulomke, znajući da što se više bavimo Svetim pismom, to nam ono više i jasnije govori. Tako o. Gerardu nije promakao detalj koji će biti važan za razumijevanje onoga što je Isus učinio. Naime, detalj da je Isus, prije nego li je uvečer mnoštvo nahranio kruhom, dijeli dan hranio njihove duše svojom riječju, propovijedajući o kraljevstvu Božjemu (usp. Lk 9,11) i poučavajući ih u mnogočemu (usp. Mk 6,34). Nisu ti ljudi išli za Isusom u pustinju, na osamljeno mjesto, zato što bi očekivali jedan lijepi izlet u prirodu i kako će ih on tamo lijepo pogostiti u svojoj vikendici ili restoranu. Ti su ljudi bili ljudi u potrebi, gladni pravednosti Isusove i Božje riječi. Željeli su Isusa čuti, da im on dušu nahrani, jer kad je čovjeku duša na mjestu, onda on ima snage boriti se i za svoj zemaljski kruh. Zato su krenuli za Isusom, gladni i žedni Božje riječi koju je Isus navještao. Međutim, kako lako čovjek na Boga zaboravi kad mu je dobro! Svjedoči nam Ivanovo evanđelje kako su ti isti koji su krenuli za Isusom da im dušu nahrani, kad su uz dušu napunili i svoje želudce, htjeli gotovo na silu zakraljiti (usp. Iv 6,15). S punim želudcima brzo su zaboravili na dobrobit duše i gledali su samo svoj interes, čak i pod cijenu toga da rade protiv Božjega interesa sebi na propast. Pa i mi dok čitamo te izvještaje ostajemo zadivljeni kako je bilo moguće bez rada i bez puno novca u roku kraćem od sat vremena napuniti tolike želudce i da još obilje preostane, a olako preletimo i brzo zaboravimo kako je Isus sate i sate prije toga hranio Božjom riječi njihove duše. Tko zna, uostalom, bi li Isus uspio nasititi toliko mnoštvo da im prije nije uspio nasititi dušu Božjom riječi? Vjerujem da vam nisu nepoznati primjeri ljudi koji za Boga ne mare, a uvijek im je malo ono što imaju. Kad je duša prazna, onda ni tijelo nikad nije zadovoljno i uvijek mu nešto nedostaje.
Zato veli o. Gerard: „Riječ Božja je kao sjeme za dušu, jer bez nje duša sigurnije propada, nego tijelo bez kruha. Ovo uči Isus i svjedoči, jer koji su njegove riječi više cijenili od jela, njih je najprije sa svojim riječima nahranio, a zatim tijelo s kruhom. Dakle istina je da čovjek ne živi samo o kruhu, jer treba najprije dušu s Božjom riječi nahraniti. Pa ako je za dušu dobro i tijelo će dobiti kruha“ (Biser mišljenja, br. 004590). Riječi o. Gerarda su i danas itekako aktuelne. Lako možemo zapaziti tolike prazne duše. U Našim trgovinama ima daleko više robe nego li je to bilo u našem djetinjstvu, pune su police svakog milja za oči, a ljudi su nezadovoljniji nego prije. Zato je važno da naša duša ne bude prazna, i da riječ Božja ispuni našu dušu, jer dušu ne može ispuniti novac niti roba široke potrošnje. A ta riječ Božja djeluje kao sjeme u duši. Sjeme nosi novi život. Sjeme Božje riječi nosi božanski život u našu dušu, i taj se život razvija i raste u nama ispunja nam dušu i naše živote. Ali tek kad mu damo priliku, kad njivu duše zasijemo sjemenom Božje riječi. To je o. Gerard jako dobro znao, jer je to i živio. Zato nas on i danas potiče da se družimo s Božjom riječi, da slušamo navještaj u crkvi, ali i da čitamo Sveto pismo osobno i zajednički po našim kućama – da jedni drugima pomognemo napuniti duše božanskim životom koji nam nosi riječ Božja. A onda ni tijelu neće biti loše, jamči nam o. Gerard svojim primjerom i iskustvom.
Izvor: OTAC GERARD – Glasilo Vicepostulature za upoznavanje Sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića, karmelićanina, doc. dr sc. o. Dario Tokić OCD, Hrvatska karmelska provincija Svetoga oca Josipa, 2010.
Uredio: Nikola Knezi
Dodajte komentar