Rodoslovlje je osobito bilo bitno u židovskoj tradiciji -židovski kralj je morao biti Hebrej a ne stranac  (PnZ 17,15). Kasnije je tome pridodata još preciznija odrednica – hebrejski kralj mora biti potomak kralja Davida (2 Sam 7,14). Povratnici iz babilonskog sužanjstva su morali dokazati svoje židovsko podrijetlo putem rodoslovlja. Niko nije mogao obavljati svećeničku službu po istom osnovu  (Ez 2,62).

Rodoslovlje počinje riječima: ”Rodoslovlje Isusa Krista, sina Davidova, sina Abrahamova”. U obraćanju Abrahamu, Bog mu obećava sina i preko njega veliki narod. Bog u tom obraćanju takođe navješćuje potomka koji će uspostaviti kraljevstvo a to je Isus, izvor svih blagoslova (2 Sam 7,11). Bog Davidu daje obećanje da će njegovo kraljevstvo biti vječno i zato se naš Gospodin naziva  “Sin Davidov” (Mt 9,27; Mt 12,23; Mt 15,22; Mt 20,30).

Većinu imena u rodoslovlju prepoznajemo – to su imena realnih osoba iz Starog Zavjeta koje su živjele prije mnogo godina. Isus se ovim rodoslovljem takođe prepoznaje kao ljudska osoba (pored njegove božanske prirode),  rođena od stvarnih osoba. Podatak o čovještvu našeg Gospodina je od suštinskog značaja i on odvaja one koji se drže istine od heretika. To potvrđuje i Sv. Ivan apostol: “Po ovom prepoznajete Duha Božjega: svaki duh koji ispovijeda da je Isus Krist došao u tijelu, od Boga je” (1 Iv 4,2).

Sve pomenute osobe su bili grešnici i to je realnost rodoslovlja – ono nas informira da nisu svi predci bili toliko dobri ljudi. U rodoslovlju koje navodi Matej, David i Salomon su pravili velike greške. Neki od pomenutih osoba su se protivili Božijim obećanjima i naumima. Abraham je pokušao uvjeriti Boga kako će jedan od njegovih slugu biti njegov nasljednik: “Kako mi nisi dao potomstva? Jedan će, eto, od mojih ukućana postati moj baštinik.” Ali mu Jahve opet uputi riječ: »Taj neće biti tvoj baštinik, nego će ti baštinik biti tvoj potomak.« (Post 15, 2-4). Blagoslov kojim Bog blagoslivlje svoj narod nema nikakve veze sa dobrotom naroda već se jedino može objasniti milošću i milosrđem. Božije milosrđe se izliva na grešnog čovjeka bez obzira na naše napore.

Matej pominje četiri ženske osobe što je raritet u tadašnjoj hebrejskoj praksi i sve četiri nisu pripadale hebrejskom narodu, bilo po rođenju ili zbog udaje za nekog ko nije bio iz hebrejskog naroda – dakle nisu se mogle smatrati “najčistije” prema strogim židovskim pravilima. Sara – Abrahamova žena, Rebeka – žena Isaka, Rahela i Lija – žene Jakova nisu uključene u ovo rodoslovlje. Matej je pak naveo četiri žene koje su svjedočile o velikom Božijem milosrđu. S druge strane ženski predci kralja Davida takođe nisu  bili židovskog podrijetla. Božija poruka spasenja koja će se ostvariti preko Mesije uključuje dakle i grešnike kao i pogane.

Matejevo rodoslovlje ne prati uvijek normalni slijed koji bi se očekivao. Rodoslovlje se uobičajeno nastavljaju preko najstarijeg sina. Iako je Ezav prvorođenac Isakov, rodoslovlje ide preko drugorođenog – Jakova. Jakovljev prvorođenac je Ruben no rodoslovlje se nastavlja preko Jude. Time Matejevo rodoslovlje svjedoči o Božijem izboru kroz povijest.

Izvor: Robert L. Deffinbaugh (bible.org)

Slika: pixabay (uz obradu autora)