Dragi prijatelji Radio Marije!
Imao sam nedavno milost još jednom hodočastiti u Svetu zemlju. Još jednom u hodu častiti sva ona sveta mjesta Isusovog djetinjstva, javnoga djelovanja, muke, smrti i uskrsnuća. Hvala Isusu i onima koji su mi to omogućili. Od prvog mog hodočašća u Svetu zemlju (1998.) do danas nikada me nije napustio taj divni osjećaj: „Ja sam bio na mjestu gdje je Isus začet, gdje se rodio, gdje je propovijedao, gdje je čuda činio, gdje je trpio i umro te uskrsnuo…“. No, sada je sve to osvježeno, obnovljeno, produbljeno… Stoga će mi Došašće i Božić ove godine biti sigurno drugačiji nego prethodnih godina. Pokušat ću i vas, ovoga Došašća, „uvući“ u taj divni osjećaj – riječju i slikom – na jednoj Novoj evangelizaciji. Doista, na puno mjesta odzvanja onaj čudesni i snažni „ovdje“. „Ovdje“ se to dogodilo, ovdje je Isus to rekao, to učinio… I sve je to bilo radi čovjeka i za čovjeka.
Iako je Isus sudjelovao u stvaranju svemira, zemlje i čovjeka (usp. Kol 1,15-20), ipak je jedan trenutak njegovog života bio poseban. Bio je to trenutak kad je započeo svoj ovozemaljski život. Taj trenutak dogodio se u Nazaretu. Na mjestu njegovog začeća stoji napisano: Ovdje je Riječ tijelom postala. Taj trenutak se u Nazaretu, velebnoj crkvi Navještenja, doživljava s posebnim osjećajem. Na tom mjestu je vječni Bog postao čovjekom, Sin Božji se utjelovio snagom Duha Svetoga i započeo živjeti u blagoslovljenoj utrobi nazaretske djevice Marije… Ondje je radi nas i radi našega spasenja sišao s nebesa. Doista, divna i nevjerojatna istina. Još je snažniji osjećaj u špilji Isusova rođenja, do koje smo ovog puta, uspjeli sići nakon dvosatnog čekanja u redu. Nema u toj špilji ničega lijepoga, privlačnoga, idiličnoga kao što su „Betlehemi“ u našim crkvama. Sve je zapravo zapušteno i tužno – baš kao i kad se Isus rodio. Ipak, kad vjernik konačno uspije kleknuti i poljubiti zvijezdu koja označava mjesto Isusovog rođenja, sve se promijeni. Na tom mjestu stoji ispisano latinskim jezikom: Ovdje se od djevice Marije rodio Isus Krist. Suze – pa mir i radost, takav sam osjećaj imao. A evo kako je taj osjećaj lijepo opisao prof. Rebić: „Ovdje! Moćna riječ! Kad pročitate, srce vam brže zakuca, temperatura vjere se diže. Svaka je riječ na ovom mjestu suvišna. Tu ljudsko srce susreće Boga i s Bogom zapodijeva spasenjski razgovor“.
Donio sam iz Betlehema dva kipića malog Isusa – jedan za crkvu, jedan za sebe a prilažem njegovu fotografiju i uz ovaj tekst. Volio bih da taj „Isusić-Božić“ u svima onima koji će ga pogledati izazove takve osjećaje koje je zapisao prof. Rebić te da nam ovih blagdana učvrsti i umnoži vjeru. Da nam pomogne susresti ga na poseban način, tako da nam srce brže zakuca a osjećaj zahvalnosti da se vine do neba. Taj isti Isus, koji je prije više od dvije tisuće godina postao čovjekom, bit će među nama – jer se od svog uzašašća na nebo – neprestano rađa i nastanjuje među nama, snagom Duha Svetoga, po Euharistiji, po svojoj riječi, po zajedničkoj molitvi, po međusobnoj ljubavi, napose po ljubavi prema braći i sestrama u potrebi – siromašnima, bolesnima, napuštenima…
Zapodjenimo ovoga Božića istinski, „spasenjski razgovor“ s njim da bismo iskusili mir koji nam je on donio, radost kojom nas je želio ispuniti, ljubav koju nam je darovao da bismo je darivali drugima…
S tim mislima želim BLAGOSLOVLJENO DOŠAŠĆE i SRETAN BOŽIĆ svim slušateljima, volonterima, dobročiniteljima i djelatnicima Radio Marije Srbije kao i Svjetskoj obitelji Radio Marije i vodstvu Svjetske obitelji.
Preuzeto: Radio Marija Srbije
Dodajte komentar