Draga braćo i sestre!

Ove večeri, kada se svako od nas na poseban način posvećuje Srcu Isusovu, slušali smo riječ Božju, evanđelje koje nam donosi apostol Luka. Zanimljivo je kada čujemo u evanđelju, da je Isus išao na objed kod prvaka farizejskog. Dakle, netko, od farizeja, tko i nije na tako malo poziciji. Nama je to već neobično jer je on farizej, a osobito kada je još na nekoj funkciji, na nekoj poziciji. Dragi prijatelji! Upravo je ovo prava slika Isusa Krista, našega Boga. Ne odbija nikoga, prilazi svakome. Mi u našim razmišljanjima imamo sliku farizeja kao nekoga od koga treba bježati, kome ne treba ni prilaziti, a Isus čini upravo suprotno. Što nam naš Bog danas želi reći sa ovim mislima? Želi nas ohrabriti i želi nam pokazati smjer u životu. Možda neki puta ni mi ne želimo nekome prići, možda nas neka osoba nervira, smeta nam. Učinimo upravo ono što je i Isus činio. Budimo tu. Nemojmo bježati. Ono što je još važnije, nemojmo napadati i osuđivati, nego pokažimo svojim primjerom, pokažimo svojim govorom i ponašanjem da se može drugačije. Konkretno, u našemu životu, učinimo korak ka svetosti. Pokušajmo se ugledati u Isusa. Kada nam dođu trenutci u životu, kada više ne možemo izdržati, kada trpimo, kada nas neka druga osoba povrijedila ili to stalno čini. Zamolimo Isusa da nam da snage, blago se nasmiješimo, te nastavimo dalje sa ovim životom koji nam je darovan.

Braćo i sestre! Zar ne, da je ovaj život jako veliki dar, da bi ga mi trošili na ljude koji nam žele zlo? Koji se ne žele radovati našoj sreći ili uspjehu? Neka ova večer, u našim srcima probudi upravo tu snagu. Snagu koju daje Srce Isusovo. Tada možemo klicati upravo onako kao što piše današnji Psalam: „Slavi Jeruzaleme Gospodine“. Slavi srce moje Srce moga Boga. Bez prestanka, neprekidno. Radujmo se jer je Bog među nama, nije nas ostavio, neće nas napustiti ni u jednoj životnoj situaciji. On se brine za nas. Draga djeco! Srce Isusovo ima toliko ljubavi, da nas svaki dan poziva da i mi tu ljubav upućujemo drugome. Da to pokažemo u svojemu životu svaki dan. U školi, kada razgovaram sa roditeljima, kada pomažem u kući, kada me netko od drugara zamoli da mu pomognem oko učenja. To je Isus činio u današnjem evanđelju kada je ozdravio bolesnog čovjeka. Nije se osvrtao na provociranje, na negativnost, na ljude koji su ga željeli odgovoriti od dobrote. On je i dalje bio uporan. Činio je dobro. Nije se obeshrabrio.

Draga braćo i sestre! Molimo srce Isusovo i ove večeri, da nas ohrabri da budemo dobri. Da ne posustanemo, da se ne razočaramo, nego da svakim danom svojega života činimo dobro. To nam nitko nikada neće oduzeti, dobra djela koje smo u svojemu životu učinili. Amen.

Piše: Siniša Tumbas Loketić

Photo: www.pixabay.com