Mnogi od nas žele promijeniti druge. Vjerujemo da će nam tada biti bolje; ako su drugi dobri i nama će dobro biti. Ne shvaćamo da uvijek treba poći od sebe. Ako sebe promjenim imat ću ljubavi pomoći i drugome. Kada svi pođemo od sebe, tada neće biti potrebe mijenjati druge. Sami sebe promijenimo i svijet će biti bolji.
Bog nas ljubi onakve kakvi jesmo. Istina! Stvorio nas je, želi nas baš ovakve. Ili ne?! Stvorio je jedno, ali mi tokom života znamo zalutati, postati nešto drugo. Dok izabire svoju stazu čovjek ne razmišlja kakve će ga sjene putem zasjeniti. Jasno – ne možemo nikada postići nešto veliko, a da se ne izložimo riziku. Ali velika je razlika između riskiranja i grijeha, krivog puta. Treba da se naučimo umijeću malih koraka. Lagano ići svojim putem, ne ometajući druge i činiti mala djela sa puno ljubavi. Biti uzor drugima! Cijena napretka je usuditi se, riskirati. Možda se bojimo nekome dati savjet, ukazati na pogrešku misleći da ćemo tu osobu izgubiti, da ćemo se posvađati, prestati razgovarati. No, prave osobe će prihvatiti, ili bar saslušati naše savjete. Velika je sreća, veliko je blago imati uz sebe osobu (osobe) koja nas može posavjetovati, sa kojom možemo iskreno, otvoreno razgovarati.
Ljudi uglavnom najbolje uče na principu vlastite kože. Kada se „opečemo“ shvatimo da je vrijeme za promjene. Promjeni sebe i moći ćeš mijenjati, pomoći drugima. Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš s tobom je Bog tvoj (Jš 1,9). Nije katastrofa sagriješiti, katastrofa je ostati u grijehu. Radi toga su nam bitne promjene. Promjeniti prvo svoje srce, zatim životne navike, i kada sebe „pročistimo“ imamo „zadaću“ pomoći i bližnjemu. Ljubiti ga, a ne pričati mu o ljubavi, kako kaže sveti Augustin. Oni koji donose svjetlost u tuđe živote ni sami ne ostaju u sjeni. Mnogo se bolje, ljepše osjećamo kada smo uz druge. Uz Božju pomoć „premještat ćemo planine“. Onomu koji Boga ljubi sve se okreće na dobro, čak mu i stranputice i pogreške Bog okreće na dobro (sv. Augustin). Sve što nam se događa, pa i svako zlo, nesreća, kušnja, mržnja, križ – su radi većeg dobra. Kako kaže sveta Terezija Avilska – ne moli za manji teret, nego za jača pleća. Da imamo snage svoj križ iznijeti do kraja svog životnog puta.
Cijeli život nas prati neprestana borba, ne mir. No, to su naši izazovi. Svoje brige treba staviti i u Božje ruke, ne oslanjati se samo na ljude, već i na Njega. Jednoga dana doći će do žetve, pa će se vidjeti kako smo sijali sjeme kroz život, gdje je bilo kukolja, a gdje pšenice. Znamo da nam je Bog dao slobodnu volju, da nam je sve dopušteno. Ali – sve nam ne koristi! Ne ponavljajmo svoje greške, već se klonimo zla i činimo dobro.
Promjeni sebe i promjenit ćeš svijet! Ne dopusti da ti se netko približi ako neće otići od tebe bolji i zadovoljniji (Majka Tereza). U tome je tajna! Ako želimo da nam život bude lijep treba da ga i drugima učinimo lijepim! Napredak je nemoguć bez promjene – promjene svog uma, srca, djelovanja. Svaka prepreka donosi nešto bolje, zato ih se nemojmo bojati, nego prepustimo Bogu putove svoje, u Njega se uzdajmo i on će sve voditi (Ps 37,5). Dok god živimo – borimo se, dok se god borimo – znak je da nismo pobijeđeni i da u nama prebiva dobri duh (sv. Augustin). Promjeni sebe i promjenit ćeš svijet!
Dodajte komentar