Mnogo je primjera povjerenja – Josip i Marija su povjerovali anđelu koji je navijestio Isusovo rođenje; Abraham je povjerovao Bogu i dobio brojno potomstvo; Mojsije je izveo Izraelce iz Egipta uz Božju pomoć; Isus je ozdravljao i uskrišavao one koji su se u njega uzdali. A mi, kakvi smo mi? Imamo li mi povjerenja? Ili smo kao nevjerni Toma? Usudimo se imati povjerenja. Trebamo vjerovati i kada ne vidimo odmah plodove, rezultate svoga rada.
Ovaj tekst o povjerenju bih podjelila na dva djela – povjerenje u Boga i povjerenje u čovjeka. Konkretan primjer povjerenja u Boga je molitva. Da ne vjerujemo da nam Bog može pomoći – ne bismo ni molili. Treba sve prepustiti Gospodinu, On zna što radi. „Ne budite dakle zabrinuti za sutra“ (Mt 6,34). Bog zna što nam treba, u kolikoj mjeri. „Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! (Mt 7,7). Otvorimo svoje srce Gospodinu, zatražimo ono što nam je potrebno i vjerujmo da ćemo u pravi čas to i dobiti.
A sada povjerenje u čovjeka. Svakome od nas je potreban netko kome se možemo povjeriti – kome možemo reći svoje tajne, želje, nade, razmišljanja. Prijateljstva se grade na međusobnom povjerenju, podržavanju, savjetovanju. Nemojmo svaku prijateljevu sugestiju ili prijedlog vidjeti kao kritiku. Onaj tko nam je prijatelj želi nam dobro. Svaki njegov savjet je dobronamjeran. Koliko u nekoga možemo imati povjerenja lako možemo primjetiti – povjerenje se stječe polako, vrijemenom, kroz konkretna djela – mala, naizgled beznačajna i ona velika koja često pamtimo cijeli život. Da bismo opstali trebamo se držati zajedno, vjerovati jedni drugima.
Isto tako trebamo imati povjerenja i prema osobi sa kojom smo u vezi ili braku. Dati joj slobodu i vjerovati. Ne ograničavati svaki njen korak.
Dakle, imajmo povjerenja, i u Boga i u ljude. Nemojmo se kao Petar uplašiti čim naiđu „oluje“, poteškoće. Hrabro hodimo svojim putem, uvijek zagledani u Gospodina, a kada naiđu problemi ne klonimo nego prihvatimo Božju, prijateljevu ruku pomoći.
Jelena Pinter
Dodajte komentar