Sinodski su oci na 11. generalnoj kongregaciji raspravljali o mnoštvu tema, među kojima je osobito bila istaknuta potreba dobre pripreme za brak. Ona treba uključivati i spolni odgoj, koji – u obliku u kojem se danas izlaže – ima mnoge nedostatke. U javnim školama se štoviše ta tema banalizira i svodi ju se na učenje o korištenju kontracepcijskih sredstava. Nedostaje kršćanski pogled na spolnost i ljubav koji se ne plaši govoriti o čistoći i njezinoj velikoj vrijednosti.
Na temu posvajanja djece, istaknuta je potreba da se brine o dostojanstvu maloljetnika i pravima bioloških roditelja. Važno je posvetiti veću pažnju pastoralu djece, osobito one koja su na ulici, pomažući siromašnim obiteljima u odgoju i obrazovanju djece. Ona mogu biti važan čimbenik u novoj evangelizaciji, zahvaljujući njihovom osobito snažnom „misijskom“ duhu pomoću kojeg promiču dobre obiteljske odnose.
Bilo je zatim riječi o odgovornom roditeljstvu i rađanju kao vidiku bračne ljubavi. Još jednom je istaknuta proročka važnost enciklike Humanae vitae, koja ocrtava ljudsku spolnost u skladu s „gramatikom“ sebedarja te ujedinjuje tri čimbenika: bios, eros i agape. Nažalost – napomenuto je – danas je teško pronaći svećenike koji su sposobni pratiti obitelji na tom području.
S obzirom na temu rađanja, biskupi su skrenuli pažnju na abortivna sredstva i slabo poznate rizike njihova korištenja, kao i na metode umjetne oplodnje. Na tom području – rečeno je – vlada velika neinformiranost, ne samo među parovima, već i među svećenicima. Zbog toga je važno da Crkva postane kvalificirani i etički autoritet, možda uz pomoć multidisciplinarnih skupina koje bi proučavale problem neplodnosti u svjetlu katoličkog moralnog nauka.
Rečeno je da treba pružiti veliku podršku obiteljima u teškoćama, kako bi ih se stalno pratilo u njihovom sazrijevanju te kako nikada ne bi ostale same. Zato je opet predloženo otvaranje besplatnih centara za formaciju na razini župa. Uloga pastira pritom ne treba biti – kako je rečeno – u „moći i kontroli“, već tu službu trebaju dijeliti sa samim obiteljima.
Bilo je zatim riječi o prenošenju vrijednosti u obitelji. Osoba je društveno biće, iz čega slijedi važnost cjelovite ekologije za obitelj, koja je danas vrlo ranjiva na gospodarskom području zbog, primjerice, nezaposlenosti, kao i na ekološkom polju, zbog zagađenja okoliša ili nedostatka vode i hrane te je ugrožena zbog nedostatka stambenoga prostora.
S obzirom na rastavljene koji su stupili u nove veze, neki su biskupi rekli da pravoslavne Crkve priznaju nerazrješivost braka, ali svejedno dopuštaju sklapanje novih brakova poslije rastave, nakon određenog pokorničkog puta. Rečeno je da milosrđe ne isključuje istinu, nego mijenja život. Zbog toga je potreban kreativni pastoral koji se ne zaustavlja na pukom navođenju prava, već „slijedi evanđelje u stvarnosti“. Valja u osmišljanju putova integracije imati na umu Božji pogled ljubavi.
S druge je pak strane naglašena nerazrješivost sakramentalnog braka, čija se narav ni na koji način ne može izmijeniti. Pripuštanje rastavljenih i civilno ponovno vjenčanih euharistiji značilo bi ne samo promjenu u disciplini, već i u doktrini. Zato je naglašeno kako takozvani „pokornički put“, da bi bio valjan, mora završiti s obraćenjem i odlukom da se više ne griješi; odnosno odlukom da rastavljene osobe u novim vezama žive u uzdržljivosti. Zbog toga se Sinodu potaknulo da to pitanje više i bolje razmotri, možda uz stvaranje posebnog vijeća pod vodstvom Zbora za nauk vjere.
Crkva se ni na koji način ne protivi milosrđu – čimbeniku koji ujedinjuje nebesa i zemlju i prosvjetljuje čovjeka. No istovremeno – kako je rečeno – Crkva se ne može odvojiti od istine i pravednosti. Stanje rastavljenih i civilno ponovno oženjenih stoga treba vidjeti u ispravnom teološkom, a ne samo sociološkom svjetlu. U suprotnom bi se učinila nepravda prema parovima koji su uvijek bili vjerni i čiju hrabrost i ljepotu valja više cijeniti.
Govorilo se i o drami incesta, čije žrtve često ne prijavljuju zločin zbog sramote, podnoseći – kako je rečeno – mučeništvo šutnje. Istaknuta je važna uloga starijih osoba u obitelji i društvu te je izražena nada da ih se neće napustiti ili, štoviše, gotovo poticati na samoubojstvo, držeći ih nekorisnim teretom. Biskupi su također izrazili nadu da će se obitelji s Bliskoga istoka moći vratiti u svoju domovinu. Nakon izlaganja bratskih delegata i sudionika bez prava glasa na 12. generalnoj kongregaciji, slijedi rad u jezičnim skupinama koje će pripremiti izvješća o trećem dijelu radnog dokumenta Sinode (Instrumentum laboris).
Preuzeto: Radio Vatikan
Dodajte komentar