Vjera Crkva Pitanje svećeniku: Mogući sotonizam u omiljenoj glazbi
Crkva Vjera

Pitanje svećeniku: Mogući sotonizam u omiljenoj glazbi

Pitanje: u video spotu jedne poznate svjetske pjevačice se pojavljuju sotonski simboli. Da li je uputno i dalje slušati glazbu takvih osoba?

Odgovor: najprije valja posvijestiti da se ni na koga od ljudi ne bi trebali navezivati, kako nas slabosti te osobe ne bi prije ili kasnije natjerale da se za to kajemo. Sveto pismo o tome kaže: „Proklet čovjek koji se uzda u čovjeka“ (Jr 17,5); „Blago čovjeku koji se uzda u Gospodina“(Ps 40,5).
Dobro i zlo često izmiješani. Dapače, moglo bi se reći da zlo često skriva iza neke maske dobra: „Ta sam se Sotona prerušuje u anđela svjetla. Ništa osobito dakle ako se i službenici njegovi prerušuju u službenike pravednosti“ (2 Kor 11,14-15).
Bitno je biti dobro informiran o vjeri i o „tamnoj strani“ i znakovima koji ukazuju na okultno djelovanje. Što smo bolje upućeni, lakše ćemo razlučivati pravi i krivi put, a puno teže biti izmanipulirani.
Što se tiče pitanja „da li slušati tu glazbu“, ono i nije tako jednostavno. S jedne strane, glavni nositelj značenja je tekst, pa ako je on u redu, ne bi smjelo biti problema. Moglo bi se u tom smislu primijeniti pravilo svetog Pavla „sve ispitujte, dobro zadržite“. Dakle, tu bi rješenje bilo izbjegavati loše spotove i obilježja, ali bi se glazba mogla slušati.
Opet, duh u kojemu se čovjek nalazi, bilo Duh Sveti ili zao duh, na neki način prožima sve što čovjek čini. Slijedeći tu misao, čovjek bi zaključio da je pametnije slušati glazbu koja je sigurno pisana i izvođena u Božjem duhu.
Ipak, mi se ne možemo potpuno izolirati od svega što u svijetu nije dobro, jer bi onda trebali iz svijeta izići, kako kaže apostol Pavao. Uostalom, ni mi sami nismo savršeni pa bez određenih svjetovnih navezanosti ni ne možemo dok ne dostignemo određeni stupanj duhovne zrelosti. Stoga odluku valja donijeti u tišini svoje savjesti, u razgovoru s Gospodinom. To treba činiti u istini o sebi, svojim granicama, željama i sposobnostima. Pritom ne treba činiti nasilje nad sobom u želji da budemo „iznad“ onoga što trenutno jesmo (to se obično obije o glavu), ali ne trebamo niti zavaravati same sebe da su naši trenutni običaji vezano uz bilo što, pa tako i glazbu, najbolji mogući.

Izvor: uz dopust don Damira Stojića, tekst je preuzet sa studentski-pastoral.com

Slika: pixabay

Uredio: Prof. dr. med. Robert Semnic

Tagovi

Robert Semnic

Robert Semnic, liječnik, znanstvenik, profesor radiologije, kateheta
Rođen je u Dubrovniku 20. IV 1966. godine gdje je i kršten. Srednju medicinsku školu i Medicinski fakultet završava u Novom Sadu. U braku je sa Marijom sa kojom ima troje djece: Borisa, Isidoru i Hanu. Bio je zaposlen na Institutu za onkologiju u Srijemskoj Kamenici kao radiolog a kao profesor na Katedri radiologije Medicinskog fakulteta u Novom Sadu do 2016. godine. 1999. godine je diplomirao na Katehetsko-teološkom Institutu u Subotici. Suradnik na Radio Marije u emisiji „Vjera i zdravlje“ 2004. godine. Suradnik je portala www.svjetlo-vjere.com od njenog osnutka a od 2015. godine je suradnik lista "Zvonik", mjesečnika Subotičke biskupije. Od 2016. godine radi u Švedskoj kao radiolog.

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.