Papa Franjo je na današnjem konzistoriju u Bazilici sv. Petra imenovao 17 novih kardinala. U svojoj se propovijedi osvrnuo na odlomak iz Lukina evanđelja, u kojem Isus svojim učenicima predstavlja svoj plan i program, kako bi prisutne uveo u ono što on naziva četiri stupnja mistagogije milosrđa: ljubiti, činiti dobro, blagoslivljati, moliti. Naoko je riječ o nečem zdravorazumskom jer te stvari možemo lako činiti prijateljima i bližnjima, onima koji nam se sviđaju. No Isus kaže: ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju (usp. Lk 6,27-28).
Sveti Otac je svjestan kako ljudi ne povezuju ove riječi s neprijateljima, već je njihova instinktivna reakcija odbaciti, diskreditirati ili ih prokleti. Često ih znamo i demonizirati – kazao je Papa – a Isus nas poziva da činimo upravo suprotno: one koji su nam neprijatelji, koji nas mrze, proklinju ili kleveću, te trebamo ljubiti, činiti im dobro, blagoslivljati ih i moliti za njih. Neprijatelj je netko koga moram ljubiti, ta u Božjem srcu nema neprijatelja. Mi smo ti koji podižemo zidove i etiketiramo ljude. Božja ljubav je roditeljska ljubav koja nas nikad ne napušta, čak i kad odlutamo – rekao je Papa te nastavio:
Naš Otac ne čeka da postanemo malo bolji prije nego što nas zavoli. On nas ljubi jer nas odlučuje ljubiti; ljubi nas jer nas je učinio svojim sinovima i kćerima. Ljubio nas je dok smo još bili neprijatelji (usp. Rim 5,10). Očeva bezuvjetna ljubav prema ljudima je bila i jest istinski preduvjet obraćenja naših bijednih srca koja teže suditi, dijeli, suprotstavljati se i osuđivati. Upoznati Boga, koji i dalje ljubi one što ga odbijaju, neizmjeran je izvor pouzdanja i poticaj za našu misiju – poručio je Sveti Otac.
Papa je upozorio da živimo u vremenu u kojem polarizacija i isključivanje rastu te se smatraju jedinim načinom rješavanja sukoba. Uočavamo – kazao je – kako brzo stranac, selilac ili izbjeglica dobiju status neprijatelja jer dolaze iz daleke zemlje, imaju drukčije običaje, drukčiju boju kože, drukčiji jezik ili društveni status. On dobije status neprijatelja jer misli drukčije ili je druge vjeroispovijesti. I polagano, a da to ne uviđamo, ovaj način ponašanja postaje dio našeg života i djelovanja. Malo pomalo naše razlike postaju simptomi neprijateljstva, prijetnji i nasilja. Koliko li rana postaje dubljima zbog te epidemije animoziteta i nasilja, koja ostavlja tragove na tijelima mnogih koji se ne mogu braniti, zato što je njihov glas slab i utišan patologijom ravnodušnosti – rekao je papa Franjo te nastavio:
Virus polarizacije i animoziteta prevladava u našem načinu razmišljanja, osjećanja i djelovanja. Nismo imuni na njega i trebamo ga se čuvati ako ne želimo da se uvuče u naša srca jer bi to bilo protivno bogatstvu i univerzalnosti Crkve, koja je vidljiva u kolegiju kardinala – poručio je Papa te dodao: Došli smo iz dalekih zemalja; imamo različite tradicije, boju kože, jezike i društvenu pozadinu; razmišljamo drukčije i slavimo našu vjeru u različitosti obreda. Ništa od toga nas ne čini neprijateljima, već je jedno od naših najvećih bogatstava.
Sveti Otac je istaknuo kako Isus nikad ne prestaje „silaziti s gore“, stalno teži ući u našu povijest da nam navijesti Evanđelje milosrđa. Isus nas nastavlja pozivati – rekao je Papa – te slati u „ravan“ gdje žive ljudi. Poziva nas da provedemo naše živote podržavajući naš narod u nadi, tako da mogu biti znakovi pomirenja. Kao Crkva smo pozvani imati naše oči otvorene na rane tolike braće i sestara, koji su lišeni dostojanstva.
Draga braćo novoimenovani kardinali – nastavio je papa Franjo – putovanje prema nebu započinje u ravnicama, u tihom svakodnevnom darivanju svega onoga što jesmo. Naša gora je ova kvaliteta ljubavi; naš cilj i težnja je zajedno s Božjim narodom ustrajati na životnoj ravnici kako bismo postali osobe sposobne opraštati i miriti – kazao je te je zaključio sljedećim riječima:
Draga braćo, danas je svaki od vas pozvan njegovati u svom srcu kao i u srcu Crkve ovaj poziv da budemo milosrdni poput Oca, a isto tako shvatiti da „ako ima nešto što nas treba uznemiravati i mučiti naše savjesti, onda je to činjenica da mnogo naše braće i sestara živi bez snage, svjetla i utjehe, koji se rađaju u prijateljstvu s Isusom Kristom; bez zajednice vjernih da ih podupire; bez smisla i cilja u životu“ (Evangelium Gaudium, 49).
Izvor: radiovatican.va
Dodajte komentar