Sveti Otac je u današnjem podnevnom nagovoru, s prozora Apostolske palače govorio o Gospodinu Isusu kao jedinom koji nas istinski voli i koji je naš odmor i mir te nas i sam k sebi poziva. Papa poziva da se učimo u đivotnim teškoćama ići k Isusu… (Cjeloviti tekst pročitajte ispod)…

Draga braćo i sestre, (dobar dan) hvaljen Isus i Marija!

U današnjem Evanđelju Isus kaže: „Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti” (Mt 11,28). Gospodin ne čuva taj izraz za neke ili samo svoje prijatelje, nego poziva „sve” one koji su umorni i opterećeni životom. A tko se može osjećati isključen iz ovoga poziva? Isus zna koliko život može biti težak. Zna da mnoge stvari umaraju srce: razočaranja i povrede prošlosti, tereti koje treba nositi i nepravde koje nam je podnositi u sadašnjosti, nesigurnosti i brige glede budućnosti.
Pred svim tim, prva Isusova riječ je poziv na pokretanje i reagiranje: „Dođite.” Pogrešno je, kad stvari krenu krivo, ostati na mjestu. Čini se očiglednim, ali teško je reagirati i otvoriti se! U najmračnijim trenucima dođe nam kao prirodno da ostanemo sami sa sobom, razmišljajući o tome kako je život nepošten, o tome kako su drugi nezahvalni i kako je svijet loš. No, zatvoreni tako u sami u sebe, sve vidimo crno. Tada čak dolazi do toga da se i „familiziramo“ s tugom, koja se onda udomaći. Nije lako podnijeti tu tugu i žalost. Ali Isus nas želi izvući iz toga „živoga pijeska” i zato svakom kaže: „Dođi”. Izlaz je u odnosu, u pružanju ruke i podizanju pogleda k onome koji su nas zaista voli.

U stvari, izići iz sebe nije dovoljno; potrebno je znati kamo se zaputiti. Budući da su mnoga odredišta iluzorna: obećavaju odmor a da malo, osiguravaju mir a daju zabavu, a zatim nas ostavljaju u samoći od prije, ona su poput vatrometa. To je razlog zašto nam Isus govori kamo otići: „Dođite k meni” Toliko puta, pod teretom života ili pred situacijom koja nas žalosti, pokušavamo razgovarati s nekim tko će nas saslušati; s prijateljem, stručnjakom… Veliko je to dobro no, ne zaboravimo Isusa! Ne zaboravimo otvoriti njemu i ispričati mu svoj život, povjeriti mu ljude i situacije. Možda postoje „područja” našega života koja mu nikada nismo otvorili i koja su ostala nejasna, jer nisu nikada ugledali svjetlo Gospodnje. Svatko od nas ima svoju povijest i neka mračna područja. Danas On govori svima: „Hrabro, ne daj se skršiti bremenom života, nemoj se zatvoriti pred strahom i grijehom, nego dođi k meni!”.

On nas očekuje, ne kako bi magično riješio naše probleme, nego da bi nas u našim problemima ojačao. Isus nam ne lakša životne terete, nego muku srca; ne uklanja križ, nego ga s nama nosi. I s njim svaki teret postaje lagan (usp r. 30), jer On je odmor koji tražimo. Kad u život uđe Isus, onda ulazi mir, onaj koji i u kušnjama ostaje. Pođimo k Isusu, dajmo svoje vrijeme; susrećimo ga svaki dan u molitvi, u osobnom i povjerljivom dijalogu; upoznajmo se s njegovom riječi; otkrijmo bez straha njegovo oproštenje, utažimo svoju glad Kruhom Života: osjetit ćemo se voljenima i utješenim od Njega.

On sam to od nas traži, gotovo inzistirajući. To još ponavlja i na kraju današnjeg evanđelja: „Učite od mene […] i naći ćete spokoj za život” (r. 29). Učimo se ići k Isusu i, dok se u ljetnim mjesecima pokušavamo malo „odmoriti od onoga što umara tijelo, ne zaboravimo pronaći pravi odmor u Gospodinu. Nek nam u tome pomogne Djevica Marija, naša Majka, koja je uvijek brine o nama kada smo umorni i opterećeni, i privodi nas Isusu.

ANGELUS

Draga braćo i sestre, Srdačno pozdravljam sve vas, rimljane i hodočasnike iz Italije i iz raznih zemalja. Vi ste jako hrabri jer stojite na ovoj vrućini i podnosite sunce. Divni ste. Posebno pozdravljam poljske vjernike koji su došli biciklom iz Chełma, iz nadbiskupije Lublin (Poljska), sa sjećanjem na veliko hodočašće koje je danas poljska obitelj Radio Marije obavlja u svetištu Czestochowa. Kako bismo bili u zajedništvu s njima molimo svi zajedno jednu Zdravo Mariju (Zdravo Marijo…). S radošću ‘primam’ Sestre službenice Blažene Djevice Bezgrešne blagoslivljam rad njihova Generalnoga kapitula, koji započinje danas (eno ih tamo), kao i svećenike iz raznih zemalja koje sudjeluju na tečaju za formatore seminara u organizaciji Instituta Sacerdos iz Rima. Poseban pozdrav dječacima iz zbora „Puzangalan” – što znači „nada” – s Tajvana. Hvala vam za pjevanje! Isto tako i zbor Alpino iz Palazzola sull’Oglio; kao i vjernicima iz Conversana. Želim vam svima ugodnu nedjelju. Molim vas, ne zaboravite moliti za mene. Dobar tek i vidimo se!

Preuzeto: Radio Vatikan