Svetkovina Tijela Kristova, koja je u Vatikanu i drugim zemljama proslavljena prošlog četvrtka, poziva nas na promišljanje o najvišem otajstvu naše vjere: o presvetoj Euharistiji, stvarnoj prisutnosti Gospodina Isusa Krista u oltarskom sakramentu. Svaki put kad svećenik obnavlja euharistijsku žrtvu, u posvetnoj molitvi kaže: “Ovo je moje tijelo… ovo je moja krv.” Kaže to posuđujući svoj glas, svoje ruke i svoje srce Kristu, koji je htio ostati s nama i biti živo srce Crkve. No i nakon slavljenja božanskih otajstava, Gospodin Isus ostaje živ u svetohraništu; stoga mu se odaje posebna hvala u euharistijskom klanjanju, kao što sam to napomenuo u nedavnoj posinodalnoj apostolskoj pobudnici Sacramentum caritatis (usp. br. 66-69). Postoji zapravo i nutarnja veza između slavlja i klanjanja. Sveta misa doista je u sebi samoj najviši čin poklonstva Crkve: “Nitko ne jede ovo tijelo – piše sveti Augustin – ako mu se prije nije poklonio” (Enarr. in Ps 98,9: CCL XXXIX, 1385). Klanjanje izvan svete mise produžuje i osnažuje ono što se dogodilo u liturgijskom slavlju, te omogućuje istinsko i produhovljeno primanje Krista. O ovom se blagdanu, u svim kršćanskim zajednicama, odvija euharistijska procesija. To je jedinstveni oblik javnog štovanja Euharistije, obogaćeno lijepim i tradicionalnim iskazima pučke pobožnosti. Htio bih iskoristiti ovu priliku, što mi je pruža svetkovina Tijelova, kako bih živo potakao pastire i sve vjernike na običaj euharistijskoga klanjanja. Izričem svoje priznanje ustanovama posvećenog života, kao i družbama i bratstvima, koji su tome na osobiti način posvećeni. Oni svima služe kao podsjećanje na središnju ulogu Krista u našem osobnom i crkvenom životu. Raduje me što mogu istaknuti da mnogi mladi otkrivaju ljepotu klanjanja, kako osobnoga tako i zajedničkoga. Pozivam svećenike da u tome ohrabre skupine mladih, ali i da ih prate kako bi oblici zajedničkoga klanjanja uvijek bili prikladni i dostojanstveni, praćeni potrebnim razdobljima tišine i osluškivanja Riječi Božje. U današnjem životu, često ispunjenom bukom i rastresenošću, još veću važnost ima obnova sposobnosti stvaranje nutarnje tišine i sabranosti: euharistijsko klanjanje dozvoljava čovjeku da to učini ne samo oko svoga “ja”, nego i u društvu onog “Ti” punog ljubavi koja je Isus Krist, “s nama Bog.” Djevica Marija, euharistijska Žena, neka nas uvede u tajnu istinskoga klanjanja. Njezino srce, ponizno i jednostavno, uvijek je bilo usredotočeno na otajstvo Isusa, u kojem se klanjalo prisutnosti Boga i njegove otkupiteljske ljubavi. Neka svojim zagovorom učini da u cijeloj Crkvi poraste vjera u euharistijsko otajstvo, radost sudjelovanja u svetoj misi, osobito nedjeljnoj, i polet u svjedočenju ogromne Kristove ljubavi.
Izvor: vatican.va
Foto: rosenkranzbeten.info
Dodajte komentar