Moj je zadatak u svjetlu navedenog naslova iščitati život i djelo starijeg subrata, kojega danas zovemo “Slugom Božjim”, a koji je to ime zaslužio upravo životom u ozračju danonoćnog razmatranja Zakona Božjega, u duhu karmelskog Pravila.
Dar karmelskog poziva započeo sam ostvarivati u somborskom samostanu prije četrdeset godina, dakle trinaest godina nakon “prelaska u život” Sluge Božjega. U samostanu se je snažno osjećao duhovni miris o. Gerarda. Taj sam miris osjećao veoma živo preko o. Ladislava, koji o o. Gerardu nije puno govorio, ali se je po svemu osjećalo da je ljubitelj, sljedbenik i učenik Isusa Krista po školi Sluge Božjega. Mirisalo je to iz njegove ispovjedaonice, iz njegovih propovjedi, iz njegova odnosa prema bolesnicima, iz susreta s ljudima koji bi dolazili sa svih strana u samostan, iz zauzetosti za biskupijski kler. Ljudi bi znali reći da im je u o. Ladislavu Bog ostavio o. Gerarda.
Sada su mi povjereni radovi koji su ostali iza o. Gerarda, njegove propovjedi, nagovori, bilješke, osjećam duh Karmela koji mi je ulijevao o. Ladislav. Uvod u molitvu, posebno u razmatranje, koje mi je bilo potpuno nepoznati, upozoravanje na vjernost molitvi, na zauzetu pripremu, dalju i bližu, na sam tijek molitve i na zahvalu. Sve to isčitavam u ostavštini Sluge Božjega. Dok čitam povjerene mi tekstove, sada, nakon četrdeset godina, ovdje u Somboru, kao da započinjem novi novicijat pod rukom Sluge Božjega, veoma je zahtjevan posao. Molitveni život se ne može promatratiizvan cjelokupnog života osobe. Govoriti o molitvenom životu znači govoriti o zelenom plodu jednog Bogu posvećenog života. O plodu koji je pod okriljem Karmela klijao, cvjetao i donio plod. Plod koji, kao zrela dunja, ugodno i dugo miriše. Miris kojega ne mogu sakriti ni osloboditi ni svi mogući utjecaji koji dolaze izvan granica Crkve i Karmela.
U člancima, koje Vam želim ponuditi na čitanje i promišljanje u slijedećim brojevima ovoga glasnika Vicepostulature, trudit ću se predavati Vam Slugu Božjega; u svjetlu Euharistije i svetohraništa, u razmatranju koje prerasta u meditaciju i kontemplaciju, u apostolatu pod rukom, srcem i plaštem Djeteta Isusa, u klanjanju otajstvenom Isusu dok ga nosi kao popudbinu bolesnicima, u štovanju Isusa dok ga susreće u poštovanju svoje subraće, a sve to pod vodstvom majčinske ruke Majke i Kraljice Karmela.
Piše: o. Vjenceslav od Majke Božje Remetske Mihetec OCD
Uredio: Nikola Knezi
Dodajte komentar