Karmel o. Gerard Tomo Stantić O. Gerard: „Evanđelje je zlatna planina iz koje zlato neće nestati“
Karmel o. Gerard Tomo Stantić

O. Gerard: „Evanđelje je zlatna planina iz koje zlato neće nestati“

„Evanđelje je zlatna planina iz koje zlato neće nestati“, veli otac Gerard. U malo riječi rečeno je mnogo. Upravo tako se i Isus služio slikama da bi ljudima na jednostavan način približio otajstvenu stvarnost kraljevstva Božjega. Tako i Isusov učenik, otac Gerard, nastoji nasljedovati svoga božanskoga Učitelja, i ljudima približiti otajstvenu stvarnost Božje riječi i svojim primjerom i svojim propovjedanjem u kojem upotrebljava slike. Otac Gerard nije poput onih pismoznanaca koje je već Isus za svoga vremena osudio, jer su ljudima komplicirali Božji nauk, i jer sami nisu živjeli ono što su propovjedali. Za takve je Isus slikovito rekao da su zaključali vrata kraljevstva nebeskoga: sami ne ulaze, a druge ne puštaju da uđu. Otac gerard nije bio takav. Za oca Gerarda je Božja riječ bila svakodnevna hrana njegove duše nad kojom je redovito razmatrao i koja je sav njegov duhovni život oblikovala. Nije se, međutim, zadovoljio time da ona obogati samo njegov život, nego je tu riječ propovjedao i ljudima pomagao da uđu u blago njenih skrivenih otajstava. I upravo da bi naznačio kako se isplati baviti se Božjom riječu, navodi ovu sliku planine pune zlata.

Mi znamo da zlatna planina u prirodi ne postoji na takav način da se sva sjsji od zlata. Znamo da zlatna planina označava mjesto gdje čovjek s radošću može kupiti, siguran u sretan ishod svojega napora. To je mjesto gdje se isplati uz motiku i lopatu oznojiti. Ali treba raditi. Nitko ne kaže da je tamo zlato već posluženo kao u zlatarni, već je riječ o tome da blago Božje riječi možemo otkriti tek ako se budemo bavili njome, ako ju budemo čitali, razmišljali o njoj, molili nad njom. Lud je čovjek koji očekuje dobiti glavni zgoditak na lutriji, a nije prije toga kupio srećku. Tako je i s Božjom riječi. Pametan čovjek zna da će mu Bog progovoriti tek ako čovjek upozna Božju riječ i posluša ju. Upozorenje s Božjom riječi i vršenje onoga što ona nalaže, to otac Gerard uspoeđuje sa zlatnom planinom iz koje zlato neće nestati. Znači, koliko god da ju iznova čitamo i koliko god da se trudimo ono što smo pročitali i razumjeli u svoj život prenijeti, uvijek će nas imati čime nanovo obradovati i zadovoljstvom velikim ispuniti. Neka stoga ne misle ljudi koji su jenom pročitali ili čuli svo evanđelje, ili čak i cijlu Bibliju, da su otkrili sve ono što im je Bog nau,io reći. Biblija je sveta i živa knjiga po kojoj Bog i danas progovara. Njen nauk i poruka su nam vredniji od zlata za naš život, jer zlatom ne možemo kupiti uskrsnuće i život vječni. Ipak je zato ono što ljudi općenito drže najvrednijim u ovome svijetu, pa je stoga prikladno da se nauk i poruka Biblije prispodobe tom zlatu. Ali kao što treba prvo pronaći gdje se zlato nalazi, zatim kopati, pročišćavati i u razne ga kalupe oblikovati, tako i blago Božje riječi ne pada s neba pa u rebra, kako veli naš narod. Nama je posao još i olakšan, jer znamo gdje nam valja to blago tražiti: u Bibliji, Svetom pismu, a osobito u svetim evanđeljima koja nam govore o životu i nauku Isusa Krista. Tu treba kopati, tj. to treba čitati i iščitavati, razmišljati o tome što mi time Gospodin Bog želi poručiti, kakve veze ima moj život s time, što bi meni Isu rekao da se danas nađemo u sličnijoj situaciji. Tako dobivene spoznaje treba kroz  molitvujoš pročišćavati: što je ono što usitinu dragi Bog želi od mene, na koje me dobro djelo potiče to što sam pročitao, je li taj poticaj od Boga i sl. To otac Gerard uči i svojim primjerom prokazuje da se tako bavljenje  Božjom riječju itekako iplati, i da onaj koji krene takvim putem riječ Božju uistinu doživljava kao zlazo, tj. veliku vrijednost u svom životu.

Ne treba se žalostiti ako postanemo svjesni da je daleko više blago što ostavljamo na toj planini, nego li je ono koje nosimo u životu. Gospodin Bog zna našu mjeru. Uostalom, što nam koristi da pored nas teku hektolitri vode, kad je svega nekoliko čaša dovoljno da utaži žeđ? Stoga se radujemo onom što smo za sebe pronašli, znajući mjesto gdje možemo opet tražiti kad se budemo ponovo osjetili slabima i siromašnima, jer je Božja riječ poput „zlatne planine iz koje zlato neće nestati.“

Izvor: OTAC GERARD, Glasilo Vicepostulature za upoznavanje Sluge Božjega o. Gerarda Tome Stantića, karmelićanina, doc. Dario Tokić OCD, Hrvatska provincija Svetog oca Josipa, 2009.

Uredio: Nikola Knezi

Siniša Tumbas Loketić

Rođen u Subotici 10. ožujka 1987. godine. Kršten je u župi Isusova uskrsnuća u rodnom gradu. Nakon srednje Politehničke škole u Subotici upisuje Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu. Za đakona je zaređen u Subotici 5. listopada 2014. godine, a za svećenika 6. travnja 2015. zaredio ga je mons. Ivan Penzeš. Obavljao je dužnost župnog vikara u Novom Sadu do svibnja 2016. god. od kada preuzima dužnost upravitelja župe Presvetog Trojstva u Selenči. Tokom godinu i pol dana boravka u Novom Sadu gdje je bio kapelan, uređuje emisiju za mlade "Na slobodu pozvani" na valovima Radio Marije. Jedan je od osnivača i urednika katoličke internet stranice www.svjetlo-vjere.com. Dužnost glavnog urednika katoličkog lista "Zvonik" preuzima 6. studenoga 2016. godine, a uređuje ga do travnja 2018. godine kada glavnim urednikom biva imenovan vlč. Vinko Cvijin.

Dodajte komentar

Kliknite ovde kako biste dodali vaš komentar

This site is protected by reCAPTCHA and the Google Privacy Policy and Terms of Service apply.

The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.